pet - 22.06.2007
Zar tako mora da bude?

Vozim se prema aerodromu i razmišljam kako sam provela dva lijepa i mirna tjedna, ponovno se pomirila s obitelji i uživala u ljepotama i blagodatima rodnoga kraja. Sada se vraćam 'doma' sa spokojem u duši. I On je sretan, čini mi se kako smo svi nekako sretni.

'Da, hej, pa napokon da se javljaš, kada počinje snimanje?' veselo sam se javila mojoj dragoj Cate.

'Za 9 dana, znam da ti je to rano, ali žuri im se jer žele da film uđe u konkurenciju za Oscara.'

Nisam baš bila zadovoljna odgovorom, najviše zbog toga jer sam znala da ni on neće biti zadovoljan, nimalo : 'Ok, javim ti se kad sletimo.' , odgovorila sam suviše brzo i nemarno kako On ne bi primijetio o čemu se radi.

Bilo je rano jutro kada smo sletjeli, spuštala sam se pokretnim stepenicama i udisala stari američki zrak kada mi je pred očima zabljesnula hrpa fotoaparata. Okrenula sam se k njemu i vidjela njegovo mrzovoljno lice što imamo ovakav doček, osjećala sam kako krivnju svaljuje na mene. Bila sam umorna zbog puta, tako da su mi novinarska pitanja samo odzvanjala u ušima. Nekako smo se zahvaljujući zaštitarima izvukli iz gomile 'aligatora', upali u taxi i krenuli u stan.

'Što to znači da za 7 dana počinješ snimanje?'

'Pa tako mi je javila Cate. Oni su tako odlučili, a ugovor sam potpisala.', pokušavala sam se braniti iako sam smatrala da nema potrebe jer ne činim ništa loše, jednostavno radim i zarađujem kao i On, na svoj način.

'Odlaziš na 4 mjeseca u London i baš te briga, ti zaboravljaš da imaš obitelj, dijete?'

'Znam da zvuči užasno, ali znaš da je tako u ovom poslu.'

'Onda promijeni posao, ne želim da moje dijete pati jer ju majka zanemaruje.'

Te su me riječi zaboljele više nego što bi boljelo da mi netko puca u srce. Počela sam plakati, zgrabila torbicu i otrčala iz stana. Nije me pokušao zaustaviti, nije krenuo za mnom, jednostavno kao da me pustio da pobjegnem i odem od njega.

 
objavio grace kelly 22. lipanj 2007 20:01:00 | Permalink |


0 Komentar(a):