U mom se životu sve napokon poslagalo, pomirili smo se, živimo zajedno nas troje, on, ja i naša malena, i što je najvažnije svi se troje volimo, a ne mogu zanemariti ni činjenicu da mi ponovno karijera cvijeta.

Ipak bojim se da ponovno sve ne krene nizbrdo, valjda neke stvari ostaju urezane kao što je strah koji ja imam živjeti.

Svaki dan živim s činjenicom da bih mogla ponovno napraviti pogrešku i da mi onda on ne bi oprostio opet, a to ne bih mogla podnijeti, opet.

Nažalost sutra putujem, mislim nažalost, sama sam si to odabrala, povratak poslu; ne bi htjela ih napustiti, ali već kad sam odlučila 'oporaviti' moj život, bilo bi red da se potrudim oko posla, tako sutra putujem u Peru na mjesec i pol, nije to dugo, ali opet i je…