Otključavala sam vrata stana, nekih četiri sata sam besmisleno hodala gradom i razmišljala. Gledala ljude oko mene koji su sretni i ljude koji su tužni, gledala sam realni svijet oko mene.

Ušla sam potiho u stan, i krenula u spavaću sobu, htjela sam samo spavati, bila sam umorna.

…

Kad sam se probudila, sunčeve zrake su dopirale kroz prozor, 'jutro je' pomislila sam, uobičajeno sam se okrenula prema Njemu  da ga probudim, ali kraj mene nije bilo nikoga u krevetu, a onda sam se i sjetila kako smo se jučer posvađali. Ustala sam i otišla u kuhinju nešto pregristi. Dok sam prolazila dnevnim boravkom primijetila sam da netko spava na kauču. On. Tu je spavao. Ušla sam u kuhinju i uzela pahuljice, sjela sam na naslonjač preko puta njega i počela jesti pahuljice. Promatrala sam ga i onda me iznenada uhvatila želja da ga poljubim, bila sam zaboravila koliko mi je zgodan, koliko sam luda za njim, koliko ga volim. Odgovornost, ozbiljnost, kontrola života i sve ono što se veže uz odrasli svijet učinili su da zaboravimo kako je to voljeti i biti sretan, nikako da pređemo tu stepenicu, da postanemo svjesni, nikako da se sjetimo kako je bilo prije, pitam se ima li još ljubavi među nama, one mladenačke, lude, slobodne, beskrajne, nekompromisne i bezgranične ljubavi koja nas je ohrabrila da okrenemo leđa svima i  da sami krenemo dalje u život, kao da smo jedno drugome dovoljni.

Počeo je trljati rukama oči, budio se.

' Dobro jutro.'

'Jutro.'

'Nisam te valjda probudila ?'

'Ma daj, što radiš ?'

' Osim što jedem pahuljice? ' rekla sam smijući se, 'Razmišljam o nama…'

'I ja sam sinoć, nisam trebao onako reagirati, oprosti, želim da odeš u London bez grižnje savjesti, a osim toga dobro bi nam došlo da se malo odmorimo jedno od drugog…', valjda mu se učinilo da nisam zadovoljna tim odgovorom pa se odmah ispravio,' Nisam to mislio, mislio sam…'

'Ne opravdavaj se, imaš pravo i ja tako mislim, trebamo neko vrijeme provesti sami i onda krenuti ispočetka.'

I to je bilo to, pomirenje, a opet razlaz.