'Ljubavi, predomislila sam se u vezi ručka, ajde dođi do mene, ja sam ti na ovoj adresi…'

'Hvala, Jenny', rekla sam smješkajući se, 'prava si prijateljica .'

'Dušo, za tebe to nije ništa, samo da se pomirite.'

…

Ležala sam na sofi s nogama u zraku buljeći u zeleni plafon. 'Kako netko može obojiti u ovako kiselo zeleno, izgleda kao bljuvotina?' postavljala sam sama sebi besmislena pitanja u tom priglupom iščekivanju. Kao neka klinka čekala sam dečka i bila sam nervozna sa nekim čudnim osjećajem u trbuhu, nisam bila sigurna je li to bilo od gladi zbog odgođenog ručka ili pak od uzbuđenja, kao da mi je prvi put. Napokon je zvono zazvonilo, pritisnula sam gumb za otvaranje vrata, i pred vratima čekala da dođe do vrata stana i zazvoni još jednom. Najednom mi je tako živcirajući zvuk zvona postao najdraža melodija. Priznajem, bila sam u deliriju.

Zazvonilo je. Otvorila sam vrata. Preda mnom je stajao On. Ne sjećam se kada sam se posljednji put tako osjećala, kada sam ovako živjela, možda i kada sam ovako 'voljela'. Nisam mu dopustila da ni riječ izusti, zarobila sam mu usne poljupcem. Riječi neke stvari ne mogu opisati.

…

Počela sam se odijevati. On je šutio, morala sam mu objasniti.

'Znam da ti je ovo neobično, ali nedostajao si mi, znam da smo odlučili 'zalediti' naše odnose na neko vrijeme, ali…'

'Ne trebaš ništa objašnjavati, sve je u redu, i  ti si meni nedostajala.', i čvrsto me zagrlio.

Dugo se nisam osjećala tako sigurnom i bezbrižnom, a bilo je vrijeme.

Otišli smo u moj hotelski apartman, a putem sam mu objasnila malu novinsku nezgodu s Johnnyjem, koja ga začudo nije pogodila ni uznemirila, bio je to neki novi On.