uto - 27.01.2009
Jesam li normalna?

' Cure, imam jednu novost .'

Cate i Linda su željno iščekivale što ću im priopćiti.

'Johnny i ja smo službeno zajedno.'

'Joj, kako mi je drago za tebe.'

'Super, bilo je i vrijeme.' 

Veselile su se.

'Linda?'

'Imaš li nam ti što za reći?'

'Pa…' smijala se.

'Pa???' Cate je znatiželjno ponovila njezine riječi.

'Pa, njegova je obitelj divna i prihvatili su činjenicu da postajem 'dio obitelji'.

'Ozbiljno? Stvarno je cijela obitelj luda.'

' Ma nisu baš toliko ludi, ali nisu normalni.'

Prasnule smo u smijeh.

'Dobar dan, gospođo. Lijepo Vas je vidjeti. Došli ste po Malenu? Gospodina ste baš mimoišli.'

'Htjela sam ga pozdraviti, ali je bila gužva na cesti. Šteta. Malena, gdje je?'

'Spava, hoćete kolač i kavu dok se ne probudi ili Vam se žuri pa da ju probudim?'

'Ma pričekati ću, ne želim ju buditi, a uostalom ne žuri mi se. Kolač je onaj od čokolade?'

Nasmijala se.

'Onaj koji vi najviše volite.'

Pružila mi je tanjurić s kolačem i šalicu kave.

'Maria, kako ste?'

'Ide, gospođo.'

'Petar je dobro? Vi ga viđate više od mene pa me zanima kako proživljava sve ovo?'

'Čini mi se sretan, mislim da ima djevojku.' , naglo je zastala bojeći se da će me takvo saznanje zaboljeti.

'Maria, sve je u redu. Meni je drago da on ima nekoga jer i ja sam u vezi s Johnnyjem.'

Maria je promijenila svoj dotadašnji zabrinuti izraz lica, ali ne veselim, već tužnim s nijansama ljutoga.

Nikada nije voljela Johnnyja, iako ga nije ni poznavala, ali oduvijek ga je smatrala glavnim krivcem raspada Petrove i moje veze. Nisam imala pravo kriviti je zbog toga.

Moram priznati da me ipak zaboljelo saznanje da se Petar viđa s nekim. Ne znam zašto. Malena se igrala na podu u dnevnoj sobi s lutkama, a ja sam nestrpljivo očekivala Johnnyjev dolazak. Ne znam je li mi trebao on, ili bilo tko, ili bilo što, znam samo da mi je trebalo nešto da se osjećam bolje. Zvono me trgnulo iz mojih misli i otišla sam otvoriti Johnnyju. Nije ni ušao u stan i već sam ga strastveno ljubila. Polako se oslobodio:

'O, pa što je ovo?'

'Samo ti pokazujem koliko mi nedostaješ.'

'A Malena je ovdje? Moraš paziti da nas ne vidi, mislim da to ne bi dobro utjecalo na nju.'

Imao je pravo, toliko sam sebična da ne razmišljam o tome da bi ona mogla loše reagirati na ovakav prizor.

'Imaš pravo.'

'Gdje je mala ljepotica?'

'U dnevnom se igra.'

Ušli smo u dnevni, a Malena je spavala na podu grleći velikog lava.

'Zaspala je, što si radila da nisi primijetila?' rekao je prijekorno.

'Ma malo prije je bila budna, mora da je ovaj trenutak zaspala.'

Johnny ju je uzeo u naručje i odveo u krevet. U međuvremenu sam ja otišla u sobu i počela tražiti po ormaru ono što mi je trebalo pomoći da se izvučem iz depresije. Johnny me zatekao s vrećicom.

'Što radiš? Nije valjda ono što mislim?' gledao me poprilično ljuto.

'Je, nemoj se ljutiti treba mi samo malo.'

'Ti nisi normalna, u susjednoj sobi ti spava dijete, a ti bi šmrkala.', gledao me gotovo s gađenjem.

Približila sam mu se, zagrlila ga i počela ljubiti.

'Ne možeš tako rješavati problem.' , uzeo mi je vrećicu iz ruke, otišao iz sobe i vratio se nakon nekoliko sekundi k meni.

'Bacio si u školjku?'

'Da, i nadam se da nemaš više toga po stanu.'

'Nemam.', lagala sam.

 

 

 

 

 

 
objavio grace kelly 27. siječanj 2009 17:48:09 | Permalink |


0 Komentar(a):