U nevjerici sam promatrala skladan zagrljeni par na blještavom papiru, čiji me sjaj gotovo osljepljivao. 'Zar opet ?' bilo je pitanje koje mi se vrtjelo u glavi. Ovaj sam put ipak bila spremnija nositi se sa svojim tzv. pogreškama, ako se nevini zagrljaj tako može nazvati, možda bi novine, kada bi to mogle, trebale objavljivati moje 'prljave misli' koje su puno zanimljivije od mog sveukupnog postojanja. Otvorila sam ladicu noćnog ormarića i prstima dohvatila bočicu s tabletama za smirenje. 'Samo me ovo može spasiti od onog što me očekuje danas.' Naime, očekivala sam brdo poziva, ne samo od novinara, već i od poznanika. I, imala sam pravo.

'Gospođo, Gospodin je.', razočaravajuće je prozborila Maria i gotovo mi bacila telefon u lice.

'Da...čuj...mogu…' pokušavala sam se unaprijed obraniti.

'Samo ti javljam da sam upravo sletio u London i da dolazim k tebi. Vidimo se uskoro.'

Nisam ga uspjela ni odzdraviti, a on je već bio poklopio.

Spremala sam se doviknuti Mariji neka mi donese čašu vodu, da popijem već spremne tablete, ali sam nekako slutila kako bi se to moglo loše svršiti jer bi voda u najboljem slučaju završila po mom licu. Nisam joj mogla ni te, ni bilo kakve druge negativne misli protiv mene uzeti za zlo, mogla sam si misliti što žena misli o meni, da sam obična kuja, koja vara 'zaručnika' i uništava obitelj vlastitom djetetu.

Popila sam tri tablete, odjenula se i nazvala Cate.

'Moraš doći, imam problem, koji ne znam kako riješiti.'

Ukratko sam joj objasnila o čemu se radi, a ona me savjetovala neka nazovem Johnnyja kako bi dogovorili zajedničku verziju događaja i demantirali napise.

Utipkala sam njegov broj devet puta, ali se on nije javljao. Bila sam suviše živčana, nisam znala kako Njemu objasniti situaciju, a ponajviše sam se bojala svojih osjećaja koji su mi odjednom postali ponovno, po ne znam koji put, nejasni.

Bio je dovoljan jedan sms i povratni odgovor, kako bi se momentalno rješenje našlo na vidiku.

'Maria, pripazite na Malenu jer ja izlazim na sat - dva, uskoro će Gospodin doći, recite mu da sam otišla na neki poslovni dogovor i da ću nam rezervirati stol u restoranu za ručak u dva.', izdiktirala sam joj adresu i otišla jer se nisam nadala ni pozdravu.

…

Petnaest minuta sam provela vozeći se u taksiju dok sam stigla na odredište. Pozvonila sam, a vrata su se otvorila. Nakon minute vožnje dizalom bila sam na sedmom katu, a na vratima je stajala ona.

'Dušo, zabrinula sam se kad sam dobila sms, jel' sve u redu?' bila je kao uvijek ljupka Jenny.

'Pa valjda, samo sam malo živčana, jel' to ok?'

'Naravno.'

Malo sam zastala na vratima, nisam bila posve sigurna.

'Daj uđi, ne možeš stajati na vratima!' povukla me u stan.

I dalje sam bila nesigurna u ono što činim, znala sam da ću učinit još jednu pogrešku u nizu, ali sam valjda bila previše slaba  i u tome sam vidjela jedino privremeno rješenje da zaboravim na sve što mi je progonilo zdravi mozak.

Jenny je na stolić stavila bijeli prah i povukla tri crte.

'Izvoli.'