sub - 06.01.2007
…odlazim…

Odlučila sam odlazim…odlazim…daleko od njega, a nju nosim sa sobom…otići ćemo daleko, ali ne u raj, ne neću to učiniti ponovo, ne mogu i ne želim, u bolnici sa svim onim ženama s mojim problemom i drugim problemima, naučila sam boriti se, ako ne za sebe, onda za nju, moram za nju, jer ju volim svim srcem, onako kao što volim njega…On me trgnuo iz misli i pitao me jel' malena budna, odgovorila sam mu da da, ali prvi put nakon tako dugo vremena, odlučila sam razgovarati s njim, rekla sam mu: 'Slušaj, odlučila sam da se vraćam kući u Hrvatsku! Ne mogu živjet s tobom, ne mogu gledati kako me mrziš, kako si hladan sa mnom, kako me ignoriraš. Malena i ja odlazimo kući, mojoj kući, ti ostani ovdje i želim ti svu sreću svijeta, molim te pusti me da odem potražit svoju sreću preko oceana, kad sam je ovdje izgubila, onaj duboki ocean  ukrao mi je tebe i našu ljubav', nisam uspjela nastaviti, suze su mi bile obuzele obraze, glas mi je drhtio; on me prekinuo: ' Ti nisi normalna? Opet si poludjela, stvarno nisi normalna, vratit ćeš se opet na psihijatriju, očito ti ona četiri mjeseca nisu pomogla!' Moj plač se sada pretvorio u histeričan plač, sada sam već sjedila na podu i nisam se mogla smiriti, bila sam ponovno na rubu, njegove riječi, njegovo mišljenje o meni kidali su mi srce, koje jedva da je kucalo. Počeo mi je prijetiti odvjetnikom ako odem, a ja sam samo nepomično i bespomoćno plakala na podu.

Maria nas je prekinula, krenula je k meni i pokušavala me smiriti; rekla nam je neka normalno i smireno razgovaramo kao odrasli ljudi.

Oboje smo se sjeli, gledali se i šutjeli, a onda sam odlučila popustiti i spasiti situaciju koliko je moguće, nisam htjela riskirati gubitak skrbništva nada malenom ili pak povratak na psihijatriju.

'U redu, neću se vratiti u Hrvatsku, ali se ipak želim odseliti, makar ovdje, negdje u blizinu, malena naravno ide sa mnom, a ako nemaš povjerenja u mene i ako ti ne smeta, Maria može sa mnom…' Ustao je, i šuteći koračao amo- tamo i razmišljao. Nemirno sam ga gledala i očekivala odgovor svakog trena. 'Pa, ajde, pokušajmo, ali želim da mi dopustiš da vam dolazim u posjet kad god poželim.'

' Hvala ti', htjela sam ga zagrliti, ali nisam se usudila , uzela sam telefon i nazvala Cate….

 
objavio grace kelly 6. siječanj 2007 20:47:00 | Permalink |


5 Komentar(a):