Sjedila sam na stolici u kuhinji, pušila cigaretu za cigaretom nervozno gledajući u sat, koji je upravo pokazivao petnaest do podne.

'Gospođo, što vam je? Što ste tako živčani?'

'Ma ništa, idem ja.'

'Kamo?'

'Prošetat.'

Ipak prije nego što sam izašla iz apartmana odlučila sam Njega nazvati. Nakon što je triput odzvonilo, javila se mlađahna djevojka, priznajem nešto me stisnulo u grudima. Onda mi je objasnila kako je ona spremačica koja zamjenjuje Maggie jer je ona bolesna. Naravno njega opet nije bilo kod kuće. Pokušala sam ga nazvati na mobitel, ali se nitko nije javljao. Odustala sam.

Izašla sam iz apartmana i uletjela u lift, sišla sam u predvorje, na trenutak sam stala i gledala čas lijevo prema restoranu čas ravno prema izlazu. Skrenula sam lijevo. Čim sam kročila u dvoranu ugledala sam ga, on me nije vidio, pa sam zamolila konobara neka mu prenese poruku da izađe ispred hotela i pružila mu 10 funta za 'uslugu'. Brzim korakom sam pobjegla iz restorana i izašla iz hotela, nestrpljivo sam izvadila cigaretu i zapalila. Uvlačila sam dim za dimom i gledala prema vratima hoće li izaći. Izlazio je, smješkao se.

' Pušenje šteti,' uzeo mi je cigaretu i bacio ju,' to što si sad ovdje dobar je znak. Idemo odavde da nas netko ne vidi.' , i zaustavio je prvi taxi.

'Gdje vas vozim?'

Izrekao je meni nešto nerazumljivo, a i nije me brigalo gdje idemo.

'Što si tako šutljiva?'

'Zato jer ne znam gdje sve ovo vodi.', bila sam stvarno nervozna i bojala sam se da ne učinim, po običaju, kakvu glupost.

'Mislim da znaš jer inače ne bi bila ovdje. Idemo van grada, ako ti ne smeta, u neko selo, gdje nema gužve. Želiš li?'

Malo sam se nećkala : 'Ne znam još što želim, zato bolje da odemo ovdje u gradu na kavu i završimo s ovim?'

(Ne znam što mi je uopće značila ta glupa rečenica, jer nisam znala što uopće govorim.)

'Možete zaustavit taxi, ovdje ćemo izaći.'

Platio je, izašao i kavalirski mi otvorio vrata. Stavila sam naočale, a iz torbice sam izvadila i šiltericu.

On mi se počeo smijati: 'Ti se kao maskiraš da te ljudi ne prepoznaju?'

'Ne, nego da me ne prepoznaju s tobom.', rekla sam više nego grubo.

Zašutio je, nisam to trebala reći na taj način. Sjeli smo u obližnji kafić. Naručili smo piće, a onda je nekoliko trenutaka vladala tišina.

Kako sam ju ja stvorila odlučila sam ju i prekinuti : ' Nema smisla da sad šutimo, reci zašto si htio da se nađemo?' ( To pitanje nije imalo smisla jer sam znala što želi od mene, ali nisam znala kako započeti prekinutu komunikaciju. )

'Pa rekao sam ti sve u onom pismu, pa sada očekujem da mi ti kažeš što si odlučila?'

(Osjećala sam se kao da sam u slijepoj ulici i da nemam izlaza.)

'Znaš moju situaciju i znaš da mi se sviđaš, ali među nama ne može biti ničega.'

Učinilo mi se da su te riječi uzrujale više mene nego njega. Ustala sam sa stola i uzrujano krenula preko ceste prema taxiju koji je tamo bio parkiran.

'Pazi!' čula sam Johnnyijev glas kako mi viče.

Auto je dolazilo prema meni. Već sam mislila da je gotovo kada me netko povukao prema sebi. Johnny.

Držao me čvrsto zagrljenu uz svoje tijelo.

'Mogao te pogaziti, što si mislila?'

Počela sam plakati jer sam istovremeno spoznala da sam i sretna i nesretna.

Imala sam slobodan dan na snimanju, pa sam ga odlučila provesti s Malenom. Ujutro smo šetale trgovinama igračaka, a onda smo oko jedan otišle na ručak u hotel, a popodne u park. Sjela sam ju na ljuljačku i ljuljala. Našu je tišinu ugrozio moj mobitel, pomislila sam kako ću ga isključit, ali sam onda vidjela kako me Cate zove pa sam se odlučila javiti.

'Bok, tko me se to sjetio!'

'Mogla bi i ja reći istu stvar, kako si? Kako napreduje snimanje?'

'Sve je super, sad smo Malena i ja u parku jer imam slobodan dan, a kada ćeš ti skoknut do Londona, posjetit nas?'

'Upravo zbog toga i zovem, imam neke poslovne ponude pa da ti ih iznesem, mislila sam doći u četvrtak za dva dana, što kažeš?'

'Imam snimanje popodne, ali pokušat ću razgovarat s redateljem, a do kad misliš ostat?'

'U petak navečer imam let.'

'U krajnjem slučaju vidimo se u petak ujutro?'

'Ok, javim ti se kad sletim u London. Bok.'

Još sam malo Malenu ljuljala, a onda se požalila da joj se spava pa smo krenule kući.

…

Kada sam stigla do hotela već mi je spavala u naručju. Maria mi je otvorila vrata, vidno vesela, tako da sam pomislila kako se napokon On pojavio, ali u stanu nije bilo nikoga. Nakon što sam Malenu stavila leći, sjela sam do Marije u dnevni i počela gledati s njom neku meksičku sapunicu, misleći da će mi odmah ispripovijedati koji je razlog njenom veselju, ali uzalud, morala sam čekati da sapunica završi jer mi je tek onda obratila pozornost.

'Gospođo, stigle su ruže od gospodina i ovo pismo.' , pružila mi je ružičastu omotnicu.

'Hvala, Maria.'

Nisam se mogla načuditi njenoj naravi, svaki put kada bi se između mene i Njega nešto lijepo dogodilo, kada bi se pomirili ili pak kada bi mi kao i sada poslao ruže ili kupio nešto, ona bi se veselila, kao da se sve to njoj događa, a ne meni.

'Ah, kako nas ta žena voli, kao da smo joj vlastita djeca.'

Maria nije imala djece, pa je to vjerojatno bio razlog zbog kojeg nas je toliko mazila i pazila.

Otišla sam u spavaću sobu, kako bi u miru i tišini pročitala pismo:

Najljepša vilo,

otkad sam te upoznao

shvatio sam da si posebna.

( sve je zvučalo nekako čudno, neuobičajeno njemu)

Pogriješio sam i zbog toga si vjerojatno ljuta,

( pokušavala sam se sjetiti zbog čega smo se zadnjeg posvađali )

ali želim ti dokazati da sam druga osoba,

koja je kad te zadnji put vidjela,

( kad smo se zadnji put vidjeli? )

shvatila da se u tebe zaljubila.

Johnny

PS. Htio bih te vidjeti. Rezervirao sam za sutra stol u 12 u tvom hotelu, pa ako prihvaćaš poziv samo se spusti.

Prva misao bila je kako slatko od njega, a druga neću ići.

Otišla sam u kuhinju.

'Maria, je li gospodin zvao?'

'Nije, ali je zato poslao lijepe ruže, zar ne?'

'Da, baš su lijepe.', odlučila sam se praviti da ih je zapravo On poslao.

Uzela sam telefon i nazvala ga.

Prvi put nije se javljao, drugi niti, tada sam se već počela brinuti pa sam odlučila nazvati Cate da ju upitam može li ga ona kontaktirat kada se meni ne javlja. No, ni ona se nije javljala.

Odlučila sam odustati, vjerojatno je 'problem s Amerikom'.

Nakon nekoliko sekunda, telefon je zazvonio.

'Molim.'

'Bok, ja sam. Nisam se uspio javiti.'

'Ni u zadnjih tjedan dana, a da ne govorimo da nas već tri tjedna nisi posjetio.', napala sam ga.

'Oprosti, ali imao sam puno posla, naša se tvrtka širi na južnoameričko tržište pa sam zatrpan poslom, a morao sam i tjedan dana u izviđanje tržišta. Obećavam  da ću doći čim budem mogao.'

'Dobro. Javljaj se kada budeš u prilici, bok.'

Prošao je vikend, a On nije došao u London, kaže da ima puno posla, da se Peter vratio s bolovanja te da ne može više koristiti tu izliku za dolazak u London. Moram priznati da sam zbog njegovog nedolaska bila pomalo sjetna. Počele su me mučiti ponovno zle misli, da se nije naljutio zbog mog tulumarenja, koje su novine prikazale u ne baš lijepom svijetlu? Ne znam, iako bi htjela reći da se ne brinem zbog toga, ne mogu, nedostaje mi.

…

Popodne me nazvala Majka: 'Dobra večer, kako si ? Kako snimanje? '

'Sve super, jeste li dobili karte?'

'Da, ali nećemo moći doći jer Tata ne može dobiti slobodno, bit će za drugi put.'

'Shvaćam, bit će za premijeru onda. Volim vas. Bok.'

'I mi tebe.'

Mogu reći da sam ponovno u dobrim odnosima s mojom obitelji, čujemo se dosta često i samo nedostaje da se češće viđamo, ali vjerujem da će se i to srediti.

…

Sjedila sam u restoranu s Jenny na večeri kada sam primijetila da u restoran ulazi Johnny.

'Ne, ne mogu vjerovat da je on tu. Ma što radi ovdje?' brbljala sam sebi u bradu.

'A? Nisam shvatila ništa?'

'Ma upravo je ušao Johnny, znaš onaj s kojim sam snimala zadnji film.'

'Onaj Johnny? Uuuu, ajde ga pozovi da sjedne s nama za stol, prezgodan je.'

Nisam ni pomišljala na to, ali je netko bio brži od mene.

'Ljepotice, pa što ti radiš ovdje?'

'Večeram.', zbunio me njegovim laskanjem.

'Bok, ja sam Jenny.', ubacila se u razgovor Jenny pružajući mu ruku i namignuvši mu.

No on joj nije pridavao previše pažnje, uzvratio je kratko 'Drago mi je' i okrenuo se opet prema meni:

'Vidim da večeraš, ali što radiš u Londonu?'

'A, snimam neki film.'

'Super film, ona ti glumi moju srednjoškolsku profesoricu koja se zaljubi u mene, a ja sam ti seksi maloljetna učenica.', rekla je to kao da me omalovaži, da istakne kako je glavna seksi zvijezda filma ona, a ne ja.

' Previše šokantnih informacija za mene. Vjerujem da će film biti uspjeh uz dvije ovako zgodne glumice. Pozdravljam vas.'

'Johnny, ajde ostani s nama na večeri, bilo bi nam zadovoljstvo!' morala je ponuditi Jenny.

'Pa ako ne smetam?' i pogledao mene, sluteći da možda ne želim njegovo društvo.

'Ne smetaš, slobodno sjedni.'

…

Kada sam se vratila u hotelski apartman odmah sam se bacila na krevet, ležala sam i buljila u svod. Johnny je večeras bio tako drukčiji, nije bio onaj isti muškarac kojeg sam upoznala prije nekoliko mjeseci, bio je nekako opušten, prirodan i nekako neodoljiv. Svukla sam odjeću sa sebe i legla u krevet, ne smijem misliti o njemu, šetalo mi je glavom.

Kako sam? Jednom riječju fantastično. Snimam kao luda, Malena je cijele dane sa mnom i uživamo, On dolazi sutra i veselim se jedino zbog Malene  jer znam da njoj nedostaje. Nedostaje li meni? Ne znam, u nekoj sam čudnoj fazi, uživam u slobodi i miru koji trenutno imam.

'Što to pišeš?' umiljato me pitala Jenny

'Ma ništa, bez veze tipkam.'

'Večeras je super tulum u Icetu, ideš s nama?'

'Pa ne znam baš, moram pustit Malenu s Marijom i…'

' Nema i, ideš s nama! Idemo se malo zabaviti i opustiti od snimanja, doći ću po tebe u 8 za večeru i onda idemo tulumarit.'

…

Maria je bila presretna kada sam joj rekla da izlazim, ali mi je ipak pripomenula da se pazim kao da sam kakvo dijete. Možda i jesam, dijete s djetetom.

…

Jenny je uranila, bilo je sedam i pol i već mi je bila pred vratima hotelskog apartmana:

'Hej, mačko je si li spremna?'

'Samo da uzmem torbicu.'

Dok smo se spuštale dizalom do predvorja primijetila sam da je nekako čudna, hihotava.

Sjele smo u auto, a unutra su već bili Jason i Kevin i oni očito pod utjecajem nekakvih droga, ponudili su mi, ali ja sam odbila, iako sam primijetila da im se to nije svidjelo. Šampanjac sam ipak uzela. Već smo se vozili nekih pola sata kada sam još trijezno upitala: 'U koji ćemo restoran?'

Bilo je to naivno pitanje.

'Ne idemo u restoran!' luđački se smijao Kevin.

'Idemo u Icet.', Jenny je bila pribranija.

Bilo je malo prije 9 kada smo stigli pred Icet.

Nisam bila pijana, ali Jenny se oslanjala na mene i oduzimala nam objema ravnotežu da je tako ispadalo, fotoreporteri su nas slikali kao ludi, a meni se u glavi vrtjelo 'Samo da On ne vidi slike'.

…

Bilo je pola jedan kad sam ustala, glava me boljela, a iz dnevnog boravka su dopirali veseli zvuci koju su moju glavobolju još više pojačavali.

Otvorila sam vrata i zapanjeno stajala.

'Što je ne veseliš se što sam ovdje?'

'Ma naravno da da.', i potrčala sam mu u zagrljaj, iako to nije bilo instinktivno.

'Čujem da si zaružila sinoć?'

'Ma malo, tako s ekipom sa snimanja, ma nije bilo ništa posebno.'

'Pa drago mi je da se snalaziš.'

( To je zvučalo kao da sam nesposobna na bilo kakvu komunikaciju s ljudskim bićima, kao da se ne znam ponašat u društvu ili kao da sam neki homofob, svakako sam 'prevodila' tu njegovu bezveznu rečenicu)

'Rezervirao sam nam stol za ručak u 14 u Giocondi, je li to u redu? Mislim ako ti se ne da, ili imaš kakvih drugih planova, ne moramo ići!'

'Ne, idemo da,' moj se želudac oglasio,' čuješ, gladna sam.'

….

Bili smo na ručku, onda s Malenom šetali Londonom, a na večer je on odletio. Atmosfera je bila sva neka prijateljska, bilo je nekako čudno, jer mi nikad nismo bili prijatelji. A sad se odjednom tako ponašamo. Je li to normalno?