pon - 30.06.2008
Apstinencija progovara iz mene

Evo već, tri i pol tjedna snimam bez stanke, živim sama, odlučila sam kako je najbolje da Malena ostane kod Petra, jer je tamo i Maria, uostalom ja joj ne bi mogla ni posvetiti dovoljno pažnje s obzirom da snimam, iako to nije neko opravdanje. Ipak, nisam toliko loša majka, svaki dan ju posjećujem.

Cate i ja smo ponovno u starim prijateljskim odnosima, mislim da je zbog grizodušja popravila svoje nejasno loše ponašanje prema meni. Ali, imam i  jednu novu prijateljicu, Lindu, djevojka je zaista divna i super se slažemo, podsjeća me na onaj odnos koji smo Cate i ja imale kada smo se tek upoznale.
Kakvi su odnosi između Johnnyja i mene?
Hm, nismo ni jednom spomenuli nezgodu, a čini mi se kako se polako prijateljski zaljubljujemo. On više ništa ne forsira i ponaša se divno prema meni, tako da mislim da su njegove namjere zaista najbolje.
Jutros sam imala blagu apstinencijsku krizu, malo mi je nedostajalo da malu Melanie tražim drogu, znam da je to normalno, i povremeno se te krize ponavljaju, ali dosada sam ih prilično uspješno svladavala, pozvala bih Johnnyja i on bi me smirio razgovorom, ali danas nije bio na snimanju i nisam znala što da radim, popušila sam tri kutije cigareta što i nije neko rješenje za krizu. Možda mi je nesvjesno pomogla činjenica da ću provesti večer s Johnnyjem.
Večera me zaista razočarala, mislila sam kako će me Johnny smiriti, ali nije mi pomogao. Problem je naravno u meni, ja bi sve ubrzala, odmah se i udala, mislim sada u prikazu pretjerujem, a on, on bi sve polako, nema razloga žuriti se, kaže. Nekako ga ne prepoznajem, prije bi me najradije odveo u krevet, a sada ništa, on tvrdi kako mu je stalo do mene i da želi da idemo polako jer da je njemu jako važno ovo među nama. Zbunjuje me, ja se trenutno ne osjećam tako, nisam spremna na nešto duboko, nikada nisam ni bila, lupetam, to apstinencija progovara iz mene.
Kavalirski me otpratio do stana, poljubio kratko i zaželio mi laku noć. Ostala sam stajati pred ulaznim vratima gledajući kako njegova silueta nestaje u mraku. Što to činim ljudima?
' Joj, oprosti što kasnim, ali snimanje se nešto odužilo.'
' Nema veze što kasnimo, zvijezde uvijek kasne.' Nasmijala se Linda. 'Bok, Cate, uspjela si ipak doći?'
'Aha.', prisilno je promrmljala Cate.
Ušle smo u klub i smjestile se za šank, naime, Linda nas je uvjeravala kako se tamo najlakše upoznaju komadi. Nije da su nama trebali, Cate je udana, ja sam u 'dubokoumnoj' vezi s Johnnyjem, jedino je zapravo Linda slobodna.
' Cate, vidiš onog lika tamo, tip je lud za tobom!' pokazivala je Linda na mladog, mišićavog i plavokosog dečka koji je izgledao kao da je tek izašao iz neke reklame za donje rublje Calvin Kleina.
'Da, zgodan je, ali ja sam udana.'
'Ne znaš, što propuštaš, curke ja sam našla svog prijatelja za večeras.', veselo se nasmijala i krenula prema četrdesetogodišnjaku prosjede kose, koji je moram priznati bio prilično zgodan, ali i zasigurno bogat.
'Linda, zna što treba loviti.', komentirala je zlobno Cate, ' Starijeg, bogatog i tek razvedenog ili budećeg razvedenog. Hehe.' , počela se smijati.
'Zločesta si, a nisi ni ti anđeo. Inače varaš muža, a sada se odjednom praviš anđelom i glumiš da te mladi komad ne zanima.', pretjerala sam.
Cate je šutjela.
' Oprosti, nisam htjela biti gruba, ali ljuti me da osuđuješ Lindu, a vrlo ste slične, mislim slične smo.'
Kao da je čekala da to kažem. Nasmijala se.
'Znaš da se nikad ne ljutim kada je istina u pitanju, ali nisam još pronašla zanimljivog lika.'
'Koji bi bio zanimljiviji od onog kojeg trenutno upotrebljavaš?' tek kada sam to izustila, shvatila sam da sam opet malčice pretjerala, iako je takva neka fraza nekada bila posve normalna, nisam bila sigurna jesmo li se ponovno dovoljno zbližile.
'Tako je. Nema smisla upropaštavati zabavu lošim komadom. Noć je duga, možda se pojavi gospodin poželjni. A ti? Jesi li pronašla žrtvu? Ili misliš biti vjerna svom Johnnyju?'
Upravo je tada u prostoriju ušao zgodan smeđokosi s bradom, odmah me podsjetio na Petra iz mlađih dana, kada smo tek počeli našu vezu.
' Jedan dupli martini.' , viknula sam konobaru.
 
objavio grace kelly 30. lipanj 2008 20:59:06 | Permalink | 0 Komentar(a)


uto - 17.06.2008
Oporavljam se

Dva sam dana provela ležeći u bolnici na 'čišćenju' organizma, Petar i Cate su me svakodnevno posjećivali, ali me nitko nije pitao što se zapravo dogodilo.  Cate se osjećala krivom, a Petar izdan i povrijeđen, ali me gledajući onako bolesno umornu nije htio napadati, tako da se ja osjećam jadno i mrzim samu sebe.  Najviše sam se bojala pogleda moje Malene, znam da trenutno nije svjesna što se događa oko nje, ali znam da će se jednom sramiti svoje majke, a to je nešto što ne mogu podnijeti.  Kod kuće me dočekala i razočarana Maria, koja se vratila zbog mene iz Mexica i tako prekinula svoj godišnji, zaista sam jedna egoistična i užasna osoba…

' Dobro jutro, donijela sam vam doručak.'

'Hvala, Linda.'

'Dobar tek.'

'Hvala.'

Baš sam počela jesti kroasan, kada je netko pokucao na vrata.

'Slobodno.'

'Gospođo, oprostite što smetam, ali moram razgovarati s Vama.' , zabrinutih očiju i tužna lica pitala me Maria.

'Recite, Maria, nešto Vas muči?'

'Znate, ova djevojka Linda, ona će ostati raditi za Vas?'

'Ne znam, Petar i ja nismo ništa o tome razgovarali.'

'Aha, tako.' , zabrinutost nije nestala.

' Maria, zar se Vi bojite da ćete dobiti otkaz?'

'Znate, ona je mlada, ja sam stara, a osim toga nekoliko puta smo se nas dvije i zakačile, ne znam ako se sjećate, još u Londonu…'

Prekinula sam ju: 'Maria, kako Vam nešto tako može pasti napamet. Pa Vi ste dio naše obitelji, nikada nisam ni pomislila da Vam dam otkaz. I Malena Vas voli kao da ste joj baka.'

Bila je polaskana i počela je plakati.

Zagrlila sam ju.

Trebalo je riješiti problem s Lindom, najbolje rješenje je bilo da se zaposli i nju, kao dadilju. Trebalo je to još riješiti s Petrom.

Petar je odmah pristao, znao je da će to biti najbolje rješenje, Maria nam je potrebna  da održava 'domaćinstvo', a netko treba čuvati Malenu, a kako se ja iz dana u dan pokazujem sve nesposobnijom, bilo je pitanje vremena kada ćemo zaposliti dadilju.

'Super, onda je sve riješeno.', okrenuo se i otišao bez pozdrava.

Ljut je na mene, a ima i pravo, najbolje da prekinemo ovu našu farsu i da ga pustim da napokon počne normalno živjeti.  Ponovno sam, po ne znam koji put donijela tu glupu odluku. Još samo mu to objasniti i dogovoriti zajedničko skrbništvo, i svi će biti sretni, zavaravala sam se.

Priopćila sam mu svoju 'fantastičnu' ideju - odluku, a on je mrtav - hladan pristao kao da ga se to ne tiče, kao da se ne radi o njemu. Iskreno me zaboljelo, ali bila je to ispravna odluka, odluka koje se previše odgađala,jer  svojim sam mu egoizmom uništila dosta godina života, a on ima pravo na sreću jer me nikada nije povrijedio.

 

 

 

 

 
objavio grace kelly 17. lipanj 2008 20:25:17 | Permalink | 0 Komentar(a)