Jutros sam bila na dogovoru za snimanje, upoznala glumce i dobila scenarij filma. Ovaj put imam zahtjevniju ulogu, ali opet negativnu, u zadnje vrijeme dobivam samo takve. Valjda me ljudi takvom vide nakon svega što se dogodilo. Možda bolje, tako glumim ozbiljnije uloge za razliku od prijašnjih lijepih i glupih plavuša.

…

Kada sam se vratila kući Njega nije bilo, a Maria je Malenoj davala ručak.. Pomislila sam kako bih joj ja trebala davati jesti onom žlicom, a ja sam stajala ovdje u prikrajku i promatrala ju, mirno stajala i gledala kako mi dijete odrasta i kako ju pritom odgaja druga žena, koja nisam ja, koja joj nije majka. Prekinula sam te zle misli i potrčala do Malene, poljubila joj nosić, uzela Mariji žlicu i nastavila ju hraniti, ipak sam joj ja majka, i u meni se ponekad probude majčinski osjećaji.

…

On se vratio kući tek navečer, kaže da je zatrpan poslom.

'Dogovorio sam se sa šefom da svakih tjedan dana odlazim u London umjesto Petera, dok je on na bolovanju, tako ćemo se moći viđati dok snimaš.' , bio je nekako sretan.

'Da, to je super.'

Nisam bila sretna zbog sebe već zbog Malene.

'Kako Maria ide s tobom, trebali bi zaposlit nekoga da pazi na kuću jer ja ne mogu.'

'Dobro, sutra ću otići u agenciju potražit čistačicu.'

…

Sjedila sam u agenciji usluga održavanja stana i listala životopise čistačica koje su mi ponudili, bilo ih je mladih, zgodnih, starih i ružnih. Odlučila sam se za jednu gospođu od nekih 50- ak godina. Činilo mi se najboljim izborom, ne želim da mi se neka mlada djevojka mota po stanu dok sam ja u Londonu. 

…

Maggie, žena koju sam zaposlila kao kućanica čini se ok, barem mirne duše odlazim. Da, sutra krećemo avionom cijela ekipa sa snimanja, malo sam nervozna jer ima nekih scena za koje ne znam kako ću ih snimiti. Uvijek isti problem, prihvatim nešto što mi je teško odglumiti.

…

Sjedim u avionu i čekam da poletimo… Osjećam se tako slobodna, kao ptica dok leti…

Otključavala sam vrata stana, nekih četiri sata sam besmisleno hodala gradom i razmišljala. Gledala ljude oko mene koji su sretni i ljude koji su tužni, gledala sam realni svijet oko mene.

Ušla sam potiho u stan, i krenula u spavaću sobu, htjela sam samo spavati, bila sam umorna.

…

Kad sam se probudila, sunčeve zrake su dopirale kroz prozor, 'jutro je' pomislila sam, uobičajeno sam se okrenula prema Njemu  da ga probudim, ali kraj mene nije bilo nikoga u krevetu, a onda sam se i sjetila kako smo se jučer posvađali. Ustala sam i otišla u kuhinju nešto pregristi. Dok sam prolazila dnevnim boravkom primijetila sam da netko spava na kauču. On. Tu je spavao. Ušla sam u kuhinju i uzela pahuljice, sjela sam na naslonjač preko puta njega i počela jesti pahuljice. Promatrala sam ga i onda me iznenada uhvatila želja da ga poljubim, bila sam zaboravila koliko mi je zgodan, koliko sam luda za njim, koliko ga volim. Odgovornost, ozbiljnost, kontrola života i sve ono što se veže uz odrasli svijet učinili su da zaboravimo kako je to voljeti i biti sretan, nikako da pređemo tu stepenicu, da postanemo svjesni, nikako da se sjetimo kako je bilo prije, pitam se ima li još ljubavi među nama, one mladenačke, lude, slobodne, beskrajne, nekompromisne i bezgranične ljubavi koja nas je ohrabrila da okrenemo leđa svima i  da sami krenemo dalje u život, kao da smo jedno drugome dovoljni.

Počeo je trljati rukama oči, budio se.

' Dobro jutro.'

'Jutro.'

'Nisam te valjda probudila ?'

'Ma daj, što radiš ?'

' Osim što jedem pahuljice? ' rekla sam smijući se, 'Razmišljam o nama…'

'I ja sam sinoć, nisam trebao onako reagirati, oprosti, želim da odeš u London bez grižnje savjesti, a osim toga dobro bi nam došlo da se malo odmorimo jedno od drugog…', valjda mu se učinilo da nisam zadovoljna tim odgovorom pa se odmah ispravio,' Nisam to mislio, mislio sam…'

'Ne opravdavaj se, imaš pravo i ja tako mislim, trebamo neko vrijeme provesti sami i onda krenuti ispočetka.'

I to je bilo to, pomirenje, a opet razlaz.

Vozim se prema aerodromu i razmišljam kako sam provela dva lijepa i mirna tjedna, ponovno se pomirila s obitelji i uživala u ljepotama i blagodatima rodnoga kraja. Sada se vraćam 'doma' sa spokojem u duši. I On je sretan, čini mi se kako smo svi nekako sretni.

…

'Da, hej, pa napokon da se javljaš, kada počinje snimanje?' veselo sam se javila mojoj dragoj Cate.

'Za 9 dana, znam da ti je to rano, ali žuri im se jer žele da film uđe u konkurenciju za Oscara.'

Nisam baš bila zadovoljna odgovorom, najviše zbog toga jer sam znala da ni on neće biti zadovoljan, nimalo : 'Ok, javim ti se kad sletimo.' , odgovorila sam suviše brzo i nemarno kako On ne bi primijetio o čemu se radi.

…

Bilo je rano jutro kada smo sletjeli, spuštala sam se pokretnim stepenicama i udisala stari američki zrak kada mi je pred očima zabljesnula hrpa fotoaparata. Okrenula sam se k njemu i vidjela njegovo mrzovoljno lice što imamo ovakav doček, osjećala sam kako krivnju svaljuje na mene. Bila sam umorna zbog puta, tako da su mi novinarska pitanja samo odzvanjala u ušima. Nekako smo se zahvaljujući zaštitarima izvukli iz gomile 'aligatora', upali u taxi i krenuli u stan.

…

'Što to znači da za 7 dana počinješ snimanje?'

'Pa tako mi je javila Cate. Oni su tako odlučili, a ugovor sam potpisala.', pokušavala sam se braniti iako sam smatrala da nema potrebe jer ne činim ništa loše, jednostavno radim i zarađujem kao i On, na svoj način.

'Odlaziš na 4 mjeseca u London i baš te briga, ti zaboravljaš da imaš obitelj, dijete?'

'Znam da zvuči užasno, ali znaš da je tako u ovom poslu.'

'Onda promijeni posao, ne želim da moje dijete pati jer ju majka zanemaruje.'

Te su me riječi zaboljele više nego što bi boljelo da mi netko puca u srce. Počela sam plakati, zgrabila torbicu i otrčala iz stana. Nije me pokušao zaustaviti, nije krenuo za mnom, jednostavno kao da me pustio da pobjegnem i odem od njega.