pet - 04.04.2008
Johnny + droga = pakao

'Molim?'

'Bok, ja sam.'

'A tko ja ?' igrao se sa mnom kao što sam se ja zadnji put igrala s njim.

'Pa znaš tko, ne glumi…'

'Ali ja želim da mi ti kažeš…'

'Ne da mi se igrati tih glupih igrica s tobom, poklopit ću.', počeo me živcirati.

'Dobro, reci što ti treba?'

'Trebalo bi mi malo (zastala sam, bojala sam se izreći tu prokletu riječ) …Jel' mi možeš nabaviti?'

'Da, za kada?'

'Odmah. Dođem kod tebe?'

'Može, dam ti adresu…'

Bila sam pred svršenim činom, stajala sam pred njegovim vratima i čekala da mi otvori, nije mu dugo trebalo:

'Tu si…Mislio sam da se šališ…', bio je vidno iznenađen,'Uđi.'

Ušla sam i promatrala njegov stan.  Bio je čak lijepo uređen. Odmah je postavio na stol par crta. Povukla sam jednu, pa drugu, nisam mogla stati, bila sam očajna…

'Stani, nemoj pretjerivati, ne bi htio da ti bude loše…'

Poljubila sam ga, bilo je jače od mene, toliko sam čekala taj trenutak i više se nisam mogla obuzdati, a osim toga ni on se nije bunio. Počeo je svlačiti haljinu s mene, a uskoro smo bili goli, jedno nad drugim (bilo je to zadnje čega se sjećam).

….

Probudila sam se i osjećala neku tešku mučninu, bila sam  u krevetu, u nekoj  nepoznatoj sobi. Sjetila sam se. U bolnici sam, a ne, opet sam zeznula stvar, sada je stvarno kraj.

Ležala sam tako neko vrijeme, očajna u suzama jer sam se napokon osjećala krivom, a i znala sam da ovoj pogrešci nema popravka. Čekala sam da netko otvori vrata i da mi kaže kakva je situacija.

Ubrzo je ušla medicinska sestra, koja mi je objasnila da sam pala u nesvijest zbog miješanja kokaina i još nečega čiji naziv nisam razumjela. Rekla  je kako će sada doći doktor  i gospodin.  Gospodin? Koji gospodin? Johnny ili Petar? Nisam znala što je gore.

Ušli su doktor i Petar, sada mi infarkt nije bio daleko.  Ipak Petar je bio prilično smiren, ne bih mogla reći da je bio sretan, ali nije bio ni ljut.

Doktor mi je objasnio što se dogodilo, ali opet nisam shvaćala ništa. Petar je rekao kako će mi pomoći da se izliječim i to je bilo to, pokupili su se iz sobe i pustili me da se kao odmorim, a mene je cijelo vrijeme mučilo što Petar zapravo zna.

 

 
objavio grace kelly 4. travanj 2008 20:43:08 | Permalink | 2 Komentar(a)


  • 5. travanj 2008 6:17:42, inicial

    Opasnu igru igraš sa svojim životom. Ne, ne sudim ti. Ta tko sam ja? Čitam tvoj post i hvata me tuga. Zašto? jedino ti znaš? odgovor. ;))

  • 5. travanj 2008 9:22:40, medeja7

    da, opasna igra...želim vjerovati da je to "priča"...ali zvuči prestvarno...Pusa.