Na vratima se pojavio On. Bila sam zbunjena, još tek uspavana i u staroj trenirci ( da i meni se to događa). Znala sam zašto je došao. Pročitao je novine, ili je vidio na Tv-u, ili mu je netko rekao. Ušao je mimo mene dok sam ja još zbunjeno stajala na vratima. Prišao je k ormariću s pićem, uzeo čašu i natočio si neki viski, pritom je sjeo i pogledao me kao da mi želi reći 'Zašto stojiš još tamo zbunjeno, sjedni se.'

Sjela sam se preko puta njega i prestrašeno ga gledala dok ispija čašu.

Izvadio je debelu kuvertu iz kaputa, stavio je na stol :

'Ovo su obdukcijski nalazi. Oprosti što sam sumnjao u tebe.' , rekao je smireno i hladno kao da to zapravo ne misli.

Otvorila sam kuvertu i počela čitati sadržaj nalaza.

'Nisam trebao sumnjati da dijete nije moje, da bi me ti prevarila. Oprosti, ako sam te u tako teškom trenutku ostavio samu. Ljubavi, molim te, oprosti, tebe i Malenu volim najviše na svijetu.'

Prišao mi je, zagrlio me, a ja sam mirno stajala, a onda sam osjetila njegovo srce kako ubrzano kuca, njegov dah na vratu i suzu na obrazu. Počela sam plakati, slomio je čvrsti štit koji me čuvao.

Primio je moje lice u ruke i poljubio me. Riječi više nisu bile potrebne.

…

Slijedeći dan nije otišao na posao, ostao je kod kuće s nama. Doručkovali smo zajedno, nakon dugo vremena, kao obitelj. Nakon doručka je predložio da odemo u šetnju. Znala sam da se neće usuditi progovoriti o putu u Hrvatsku, a isto tako znala sam da ja to moram učiniti.

Šetali smo parkom držeći se za ruke, dok je on Malenu gurao u kolicima, kada sam odlučila progovoriti :

'Sutra bi trebalo da odeš podignut vize i putovnicu za Malenu. Da ne radimo sve zadnji čas.', rekla sam dok mi se glas malčice tresao.

Na licu mu se vidjelo da ga je uhvatio neki strah i nervoza, ali odgovorio je kao da ga pitam nešto posve normalno:

 ' Otići ću da, treba još nešto obaviti?'

'Ne, sve ostalo ću ja srediti, imam popis stvari koje trebamo uzeti tako da ću ja kofere spakirati. Jesi javio kome u Hrvatskoj da dolazimo?'

'Da, moji znaju tako da će Luka doći po nas u Zagreb. Ti si javila tvojima?'

Nastala je neugodna tišina. Postavio je krivo pitanje.

Stao je kraj žene koja prodaje balone i kupio jednoga Malenoj, koja je bila sva vesela ne sluteći što se zapravo događa.

Kada kažem da sam shrvana, mislim da i premalo kažem jer trebalo bi mi milijun riječi da opišem kako se osjećam, a u rijetkim trenucima kad se priberem shvatim da to možda i zaslužujem. Cate me uvjerava da će sve biti u redu, a Maria mi ugađa na sve moguće načine i brine se o Malenoj. Malo prije sam ih čula kako se došaptavaju :

'Trebale bi zvati doktora da joj da nešto za smirenje, jer je u ovih nekoliko dana doživjela previše šokova.'

Bila sam ljuta što mi govore iza leđa, ali ipak znam da me one vole, da mi žele sve najbolje i da mi samo žele pomoći 'da se izvučem'.

Bojim se da sva ova situacija i moj 'glupi način života' ne ostavi traga na mojoj Malenoj jer želim da ima bezbrižno djetinjstvo, ali se u ovakvim situacijama pitam 'jesam li joj ja to u stanju pružiti' jer znam da nisam dobra majka, a to sam i oduvijek znala.

'Kako li ona vidi to što je tata jučer uzeo svoje stvari i zaprijetio mami da će joj oduzeti skrbništvo?'

Za tri dana je glupa premijera, Cate mi je danas donijela još dvije nove haljine, mene to baš ne zanima, ja bi najradije otišla u pidžami jer idem samo iz formalnosti.

…

Došao je i dan premijere, cijeli sam dan 'zahvaljujući' Cate provela u uređivanju u kozmetičkom i frizerskom salonu. Naposljetku kada sam se odjenula i pogledala u zrcalo bila sam i sama oduševljena, čak se i Malena smješkala gledajući me. Kada mi je dotrčala u zagrljaj jedva sam suspregnula suze. Vidjevši je sretnu shvatila sam da je ona najvažnija, da se ništa ne može usporediti s njezinim osmijehom.

…

Limuzina je stala, Cate je prva izašla, a zatim i ja, bljeskovi su me zabljesnuli, gotovo sam se zbunila, a onda mi je umiljati glasić prozborio 'Mama'. Pružila sam joj ruku i primivši je za ručicu zajedno smo prošetale crvenim tepihom dok su nas fotografi slikali.

'Ovo je pun pogodak, oduševljavate svih.' , šapnula mi je Cate.

Smiješak mi nije silazio s lica, ali ne zbog oduševljene mase, već zbog Malene koja je veselo korak u korak koračala zajedno sa mnom.

…

Na sreću Malena nije odgledala film baš jer je uskoro zaspala. A onda je uslijedio dio kojeg sam se najviše bojala, konferencija za novinare, znala sam da će me zasuti svakojakim pitanjima. Cate je preuzela Malenu, a ja sam sjela na 'užareni stolac' odmah pokraj Johnnyja. Gledala sam ga pogledom ispod obrva pokušavajući shvatiti što taj čovjek misli i zašto me uvalio u probleme u koje me uvalio, zašto jednostavno nije izjavio da nije otac izgubljenog djeteta, već se igrao riječima.

Novinari su odmah prvo pitanje usmjerili k nama, zaboravivši pritom da je konferencija za film i da mi zapravo nismo glavni glumci filma. Ja sam odbila davati ikakve komentare koji nisu vezani za film, a na pitanje je li na setu bilo ičega osim poslovne suradnje, odgovorih :

'Druženje između Johnnyja i mene bilo je isključivo poslovne prirode, sve vaše novinarske insinuacije proizvod su očito izrazito dobro odglumljene scene. To je s moje strane sve.', ustala sam ' Doviđenja.', i krenula s Cate  k izlazu prema limuzini gdje nas je Maria čekala s Malenom.

U hodu sam čula Johnnyjevu izjavu : ' Mislim da ne moram ništa dodati, u potpunosti se slažem s…'

Još mi je dugo u glavi odzvanjalo pitanje 'Zašto to nije prije izjavio?'

Provela sam nekoliko sati na hitnoj, noćas, i još se ni sad ne osjećam baš najbolje, ležim u krevetu i beživotno promatram okolinu oko sebe, kao onaj put kad sam se probudila nakon 'nesretnog događaja'. A nije da ima puno razlika, imala sam krvarenje, prema doktorovim nalazima radilo se o spontanom pobačaju, trebala bih biti očajna i slomljena, ali meni je sve 'ravno', kao da se ništa nije dogodilo, osim bolova i krvarenja, pa onda bockanja injekcijama.

Znam da zvuči okrutno, ali ja nisam tužna, jer nisam ni znala da sam trudna, možda je bolje tako jer manje patim. Njemu se čini nije svejedno. Nekako je odsutan. Bojim se progovoriti o tome s njim, pa se oboje pravimo kao da se ništa nije dogodilo. Cate je došla k meni tek navečer, vidjelo se na njenom licu da joj je iskreno žao što nije došla odmah, ali kaže da joj cijeli dan zvoni telefon, svi pitaju što se dogodilo, kako se osjećam, čak su se neki novinari usudili pitati 'čije je dijete i je li pobačaj bio zaista spontani?'. Pitanja koja bi ženu, nakon pobačaja, dovela do ludila. Ne obazirem se na takva pitanja, samo čekam da prođe još nekoliko dana, da svi zaboravimo na ovu 'epizodu' i nastavimo dalje.

…

On se napokon usudio progovoriti o navodnoj 'obiteljskoj tragediji'. Posvađali smo se, kad sam mu priznala da nisam 'u crnini' zbog pobačaja, jer da trenutno ne želim još djece, da mi je Malena centar svijeta  i da nisam spremna za još jedno dijete. Te su ga moje ledene izjave valjda tako zaboljele da je otišao iz našeg stana i nisam ga ni vidjela ni čula već dva dana, i nekako mi ne fali, zapravo ne shvaćam u potpunosti situaciju u kojoj se nalazim.

…

Bilo je rano jutro kada me je Maria probudila vičući : 'Gospođo, gospođo.'

Riječ prestrašena bila bi preblaga kada bih opisala kako sam se osjećala kad me moja 'draga' (u afektu) Maria probudila.

Mislila sam da negdje gori, ili u još gorem slučaju da se Malenoj nešto dogodilo.

Malo mi je nedostajalo da počnem plakati od straha, a onda mi je Maria bacila časopis u ruke. Najprije sam zbunjeno pogledala Mariu, a onda još zbunjenije naslovnicu :

'TKO JE OTAC IZGUBLJENE BEBE LIJEPE…?'

Plač se sada već nazirao, sa strahom sam pronašla članak koji se prostirao na gotovo četiri stranice, bile su tu slike Malene i mene, snimljene za onaj intervju, onda Njega i mene, još kada sam bila trudna za Malenu, a onda ono najgore, slika 'eksplicitnog seksa' Jonnyja i mene, sa snimanja filma. Tekst koji je slijedio bio je još zastrašujući:

LIJEPA GLUMICA, KOJA JE NEDAVNO SNIMILA SVOJ POVRATNIČKI FILM, DOŽIVJELA TRAGEDIJU. U PETAK NAVEČER OKO 20.17 PRIMLJENA JE NA HITNOJ ZBOG KRVARENJA I BOLOVA. LIJEČNICI SU POTVRDILI DA JE GLUMICA IZGUBILA DIJETE I DA JE BILA TRUDNA OKO  4-7 TJEDANA, ALI SE O TOČNOSTI NE MOŽE GOVORITI JER NALAZI JOŠ NISU ZAVRŠENI. DVA DANA NAKON ŠTO SE GLUMICA VRATILA KUĆI NJEZIN SE ZARUČNIK ISELIO IZ ZAJEDNIČKOG STANA ŠTO POBUĐUJE SUMNJU DA ON NIJE BIO OTAC DJETETA VEĆ DA BI TO MOGAO BITI GLUMIČIN PARTNER IZ NJEZINOG POSLJEDNJEG FILMA. JESU LI SCENE SEKSA BILE SAMO GLUMLJENE ILI JE STRAST KOJA SE MOŽE PRIMIJETITI NA SLIKAMA URODILA PLODOM?

Počela sam plakati : 'Maria,' jecala sam, a glas me izdavao,' možete li mi donijeti telefon?' Bila je zabrinuta, vidjela sam da bi i ona najradije plakala sa mnom.

GLUMIČIN, ZARUČNIK JE BEZ KOMENTARA, ALI JE ZATO JOHNNY BLYDE, GLUMIČIN PARTNER DAO IZJAVU ZBOG KOJE BI GLUMICA MOGLA OSTATI BEZ ZARUČNIKA…

Dalje nisam mogla čitati.      Maria mi je pružala telefon, utipkivala sam njegov broj, ali uzalud, mobitel mu je bio isključen.

Smišljam izlike kako da izbjegnem putovanje, ali mi ideje, kako i sama Cate tvrdi, nisu baš genijalne.

Bile smo s Malenom u 'šetnji' robnom kućom:

'Hajdemo, u onaj dućan na uglu s igračkama. Nisam dugo ništa kupila Malenoj !' i povukla sam ju za rukav bez obzira na njeno kolutanje očima.

Opirala se : ' Dijete ti ima i previše igračaka, a uostalom još je i premala da bi se igrala. Bolje da obiđemo trgovine s odjećom.', odmjerila je moj ne baš manekenski stas: ' Znaš nisi baš u trendu.'

Napravila sam grimasu i poslušno gurnula kolica u 'modnom' smjeru znajući da ipak moja prijateljica – menedžerica zna što je najbolje za mene.

…

Maria mi je pomagala sastavljati popis za put. Svako toliko bih zatuljela u stilu 'ne želim ići', a onda bi me Maria upozoravala da ne budem djetinjasta jer je dovoljno jedno dijete u kući. Znala sam to, ali je dijete u meni teško ugušiti.  

…

Dan poslije, razveselila me Cate svojim posjetom.

'Zlato, imam rješenje za tvoj problem!'

Oči su mi zasjajile, iako nisam bila sigurna mislimo li na isti problem.

'Premijera je onaj tjedan kada bi ti trebala biti u Hrvatskoj, a kako ne možeš putovati amo- tamo, ne možeš putovati.' Bila je sretna kao malo dijete kad dobije dugo-očekivanu igračku.

Nije mi zvučalo uvjerljivo.

'Mislim da to kod Njega neće upaliti. Znaš kakav je. Prigovorit će mi da je to samo izlika.'

Htjela sam dodati još koju jadikovku, ali me uspjela prekinuti: ' Upalit će, jer si ti 'prisiljena' otići na premijeru zbog one klauzule u ugovoru, sjećaš se? '

Odgovor nije bio potreban, uvjerila me.

…

Kad se On vratio kući, ja sam baš pripremala stol za večeru, pjevuckala sam od sreće i sve je bilo idilično.

'Ljubavi, što si tako sretna?'

'Jer čekam tebe, dragi!'

Malo smo si tako patetično dobacivali, dok je u zraku visjelo obostrano pitanje što si jedan drugome moramo 'priznati'.

'Čuj, moram ti nešto reći…'

'Da ??? '

'Put je odgođen za tri tjedna.'

A premijera je za dva, shvatih.

Crvena boja se vijugala po podu.  

Cate i Maria istovremeno su me tješile, ali moja neutješnost, strah i nelagoda nisu nestajale.

Sve ono što bih izustila kao da je prazno visjelo u zraku i kao da one to ignoriraju. Znam, da ne razumiju me, da ne shvaćaju me, ali ja sam jednostavno takva. Dođe mi da bacim karte, ili još bolje da ih spalim, kao da nikad nisu postojale, ali onda bi ih on opet kupio, a ja ih beskonačno ne bih mogla uništavati bez da on primijeti. Učinila bih sve da ne moram otputovati, jer jednostavno to ne želim i na to nisam spremna. One me uvjeravaju kako se moram suočiti s prošlošću i riješiti to jednom zauvijek, kako bih mogla normalno nastaviti živjeti, ali ja to ne mogu, jednostavno nisam dovoljno jaka, kao što nikada nisam bila.

…

Bilo je šest sati, On se još nije bio vratio kući, a ja sam odlučila zadrijemati, jer me cijelo-jutarnje natezanje s one dvije bilo premorilo.

…

Osjetila sam nečiji poljubac na obrazu i nježno igranje s mojom kosom. Bio je to On. Smiješak mu nije silazio s lica, čak mi se činilo da zadržava kreveljenje.

'Nisi pobjegla kao što sam se bojao.'

Bila sam pomalo zbunjena s obzirom da sam još bila u polusnu.

'Znao sam ja da si ti to prebrodila, o ljubavi,' čvrsto me zagrlio i poljubio 'kako te volim, i da znaš samo kako me činiš sretnim, time što činiš za mene.'

Nisam imala snage odbiti ga, nisam imala snage slomiti mu još jednom srce, još jednom ga ubiti kao što sam to već jednom učinila. Bila sam prisiljena jednom ne biti sebična i učiniti nešto za njega, za našu ljubav i naše dijete.

Rano sam jutros uhvatila avion, sada sjedim, gledam s prozora u zelenu panoramu i tipkam ove retke, sa strepnjom očekujući slijetanje.

…

Na aerodromu me dočekala moja 'O'. Očekivala sam nešto što nisam dobila. Marija je skoro plakala od sreće, Malena je nespretnim koracima dokoračila prema meni , a On je stajao prilično hladno, prikrivajući to kiselim smiješkom. Pravila sam se da ništa ne primjećujem, ne želeći pogoršati situaciju mojim negodovanjem.

…

Prošli su dani, njegovo se 'kiselo ponašanje' popravilo, a ja i dalje šutim čekajući da on progovori.

Sutra Malena slavi rođendan. Neće nas biti puno. Nas četvero, uvijek računam Mariju, Cate i njezina obitelj, i to je to, taj uski krug.

…

Slavlje je prošlo u najboljem redu, ali je zato navečer, u krevetu, slijedilo najgore. Krenuli smo spavati, baš sam htjela ugasiti svjetiljku, kada je on napokon 'pošteno' progovorio:

'Nemoj gasiti svjetlo, moramo razgovarati!'

'Da???'

'Na poslu imam nekih sitnih problema, naša tvrtka u Hrvatskoj ne posluje baš najbolje, a na meni je da to riješim. Zato te molim da budeš uz mene. Možeš li?'

Pružila sam mu ruku:

'Uz tebe sam, i uvijek ću biti.'

'Hvala, ljubavi.'

Ugasio je svjetlo.

…

Bilo je vrijeme ručka, baš sam Malenoj davala jesti juhu  i uživala u tim slatkim malim trenucima.

'Gospođo, morate potpisati neko primanje.'

Složila sam grimasu jer nisam shvatila o čemu priča.

Shvativši moje neshvaćanje, objasnila mi je na španjolskom i nastavila hraniti Malenu umjesto mene, dok sam se ja kretala k vratima.

Na njima je bio mladić u plavo odjeven, s nekom kuvertom u jednoj ruci, a u drugoj je držao kemijsku  i papir. Objasnio mi je gdje da potpišem i pružio mi odeblju kuvertu.

Otvorila sam ju. Gledala sam u nevjerici četiri karte za Zagreb s presjedanjem u Frankfurtu.

Položila sam ih na stol.

'Rez! To je to! Hvala Bogu! ' uzvikivao je redatelj , sretan što smo napokon snimili scenu nakon dva dana 'napornog rada'.

Uzela sam ogrtač i zaogrnula svoje na pola nago tijelo.

Johnny mi je pružio kavu: ' Šteta što ne moramo ponovit scenu još koji put, jer je bilo užitak snimat 'takve scene' s tobom .' , rekao mi je namignuvši sirovo, s prizvukom neukusnog.

Gledano s jedne strane bio je to kompliment, a s druge strane njegova je izjava bila neumjesna s obzirom na moj gotovo 'bračno- obiteljski' status.

' Pa i meni, dušo.', nisam htjela ispasti bez veze pa  sam se odlučila furati na taj glupi izlizani seksi stav.

Pružio mi je cigaretu i zapalio ju.

Pušili smo gledajući kako dalje snimaju, čekajući sljedeću zajedničku scenu, u kojoj ja njega ubijem. Ironično.

…

Navečer me nazvao On, osjećala sam neku vrstu grižnje savjesti, iako nemam razloga za takvo što jer nisam učinila ništa loše.

Bio je loše volje, ima poslovnih problema, a uz to i Malena je prehlađena pa ne spava po noći što dovodi do toga da ni on ne spava pa je umoran, a mene onda optužuje da se zabavljam dok on mora glumiti i mamu i tatu. Takva me njegova optužba prilično uzrujala jer sam danas provela cijeli dan po kiši u blatu snimajući posljednje scene u prašumi. Stoga za nekoliko dana krećem kući, čim redatelj pregleda snimljeno; a tome se posebno veselim jer moja Malena slavi 1. rođendan za tjedan dana, a uz to i moja mi 'obitelj' nedostaje.

Kad se sjetim kako je ova godina brzo prošla, još se sada sjećam onog dana do u detalja : kako mi se haljina vijorila na vjetru dok sam na palubi gledala izgubljeno u daljinu osluškujući more, kako sam samo bila izgubljena, kako sam skoro bacila život u more…

…

Sutra hvatam prvi avion i letim kući. Napokon, nakon mjesec dana samo želim izljubiti Malenu i Njega zagrliti.