Sjedila sam u njenom uredu i prazno buljila u scenarij. Kradomice bih ju pogledavala i pokušavala pronaći nešto neobično, ali nisam uspijevala, izvana je izgledala posve normalna, osim što je možda nekako ljepša. Ipak kada bi progovorila, bila je to neka druga osoba, nekako bahata, bezobrazna i bezosjećajna, ali činilo mi se kako je to njeno ponašanje bilo usmjereno isključivo na mene. Nisam shvaćala zašto.
'Tebi je zasigurno scenarij dosadan?'
Zapravo nisam bila pročitala ni pet stranica, pa nisam znala što da joj odgovorim: 'Ma ne, ne znam, što ti kažeš?'
'Ako želiš da te ozbiljno shvaćaju trebala bi prihvatiti ulogu!'
' Pa onda ću ju prihvatiti…', bilo mi je svejedno, situacija u kojoj sam se nalazila, a ni sama nisam znala koja je; bila je nepodnošljiva po mojim kriterijima. Dok bih snimala osjećala sam se ispunjenom i sretnom, živjela bih kao neka druga osoba i ne bi me boljelo biti ja.
' Petru, ne bi trebalo smetati jer uopće nema scena seksa između Johnnyja i tebe, a snimanje je ovdje u New Yorku.'
'Da.', bio je moj bezdušni zaključak.
…
Trebalo je Njemu priopćiti 'veselu vijest', a za to mi je trebalo hrabrosti, koju naravno uobičajeno nisam imala. Vratila sam se kući na mjesto bitke.
'Ručak je gotov, da Vam poslužim?'
'Može da, Malena je jela?'
'Da, i već spava.'
Uzela sam žlicu i bezvoljno počela jesti juhu. Moram priznati čak je bila i ukusna, ne kao one iz vrećice.
'Ah, da, zvao je Peter i rekao da će danas doći na večeru, pa da i Vi ostanite kod kuće. Rekao je da vam naručim ribu u restoranu.'
Promrmljala sam samo 'dobro' i pojevši juhu bacila se na sofu, uključila sam tv i gledala neki glupi film. Mislila sam na Njega, 'neka ostanem kod kuće', ma kako se usuđuje, kada je On taj kojeg nikad nema i još mi naređuje da ostanem kod kuće. Uf, kako sam bila ljuta, e neće biti po njegovom.
'Bok, Cate, što radiš večeras? Idemo na večeru?'
Začudo, bila je slobodna.
…
Bilo je nekih sedam sati i počela sam se sređivati za večeru. Bila sam zadovoljna pogledom u ogledalo, zgodna sam, pomislih.
'Tako ste se sredili za večeru s Peterom?! Mislim da će pasti na koljena kada Vas vidi.' , podignula mi je raspoloženje Linda.
'A ne, ne idem na večeru s Petrom, idem na večeru s prijateljicom.' , i nabacila sam zločest osmijeh.
'Ali on je zvao i rekao da ostanete kod kuće, naručila sam vam i večeru iz restorana. Što će reći kada se vrati kući, a Vas ne bude?' činila mi se iskreno zabrinuta.
'Baš me briga, ja imam od prije dogovor, a uostalom njega nije bilo briga neki dan kada sam ja njega čekala.'
'Shvaćam Vas.', i pognute glave vratila se u kuhinju.
…
Sjedila sam za stolom i čekala Cate. Najbolje bi bilo da isključim mobitel, u slučaju da me On nazove, neka malo pati mislila sam.
Cate je uskoro stigla:
'Bok, spremna za jednu ludu žensku večer.'
'Ah, moja Cate', jedva sam suspregnula suze.
Primijetila je: 'Što ti je? Nećeš valjda plakati?'
'Ma ne, razveselilo me to što si rekla, nekako smo se udaljile u zadnje vrijeme.'
'Istina je, događa se.'
…
Baš smo trebale naručiti desert, kada je Catein mobitel zazvonio:
'Hej, ti si…', i nasmijala se od uha do uha,' naravno, tamo sam za dvadeset minuta, ajde vidimo se.'
Bila sam razočarana.
'Oprosti, ali moram otići, hitno je. Nemoj se ljutiti.'
'Pa neću se ljutiti, ako mi kažeš tko je sretnik?' namignula samo joj.
'Koji sretnik? O čemu ti pričaš? Posao dušo, samo posao.'
'Kad ti kažeš.'
Izljubile smo se i ona je otišla, a odmah za njom i ja. Pomislila sam da ju slijedim, ali činilo mi se to glupim, tako i tako ispričat će mi, kao uvijek. Bilo je nekako rano da se vratim kući i odlučila sam nazvati Johnnyja.
Napeto!