pet - 29.02.2008
Ona ima ljubavnika

Sjedila sam u njenom uredu i prazno buljila u scenarij. Kradomice bih ju pogledavala i pokušavala pronaći nešto neobično, ali nisam uspijevala, izvana je izgledala posve normalna, osim što je  možda nekako ljepša. Ipak kada bi progovorila, bila je to neka druga osoba, nekako bahata, bezobrazna i bezosjećajna, ali činilo mi se kako je to njeno ponašanje bilo usmjereno isključivo na mene. Nisam shvaćala zašto.

'Tebi je zasigurno scenarij dosadan?'

Zapravo nisam bila pročitala ni pet stranica, pa nisam znala što da joj odgovorim: 'Ma ne, ne znam, što ti kažeš?'

'Ako želiš da te ozbiljno shvaćaju trebala bi prihvatiti ulogu!'

' Pa onda ću ju prihvatiti…', bilo mi je svejedno, situacija u kojoj sam se nalazila, a ni sama nisam znala koja je; bila je nepodnošljiva po mojim kriterijima. Dok bih snimala osjećala sam se ispunjenom i sretnom, živjela bih kao neka druga osoba i ne bi me boljelo biti ja.

' Petru, ne bi trebalo smetati jer uopće nema scena seksa između Johnnyja i tebe, a snimanje je ovdje u New Yorku.'

'Da.', bio je moj bezdušni zaključak.

Trebalo je Njemu priopćiti 'veselu vijest', a za to mi je trebalo hrabrosti, koju naravno uobičajeno nisam imala.  Vratila sam se kući na mjesto bitke.

'Ručak je gotov, da Vam poslužim?'

'Može da, Malena je jela?'

'Da, i već spava.'

Uzela sam žlicu i bezvoljno počela jesti juhu. Moram priznati čak je bila i ukusna, ne kao one iz vrećice.

'Ah, da, zvao je Peter i rekao da će danas doći na večeru, pa da i Vi ostanite kod kuće. Rekao je da vam naručim ribu u restoranu.'

Promrmljala sam samo 'dobro' i pojevši juhu bacila se na sofu, uključila sam tv i gledala neki glupi film. Mislila sam na Njega, 'neka ostanem kod kuće', ma kako se usuđuje, kada je On taj kojeg nikad nema i još mi naređuje da ostanem kod kuće. Uf, kako sam bila ljuta, e neće biti po njegovom.

'Bok, Cate, što radiš večeras? Idemo na večeru?'

Začudo, bila je slobodna.

Bilo je nekih sedam sati i počela sam se sređivati za večeru. Bila sam zadovoljna pogledom u ogledalo, zgodna sam, pomislih.

'Tako ste se sredili za večeru s Peterom?! Mislim da će pasti na koljena kada Vas vidi.' , podignula mi je raspoloženje Linda.

'A ne, ne idem na večeru s Petrom, idem na večeru s prijateljicom.' , i nabacila sam zločest osmijeh.

'Ali on je zvao i rekao da ostanete kod kuće, naručila sam vam i večeru iz restorana. Što će reći kada se vrati kući, a Vas ne bude?' činila mi se iskreno zabrinuta.

'Baš me briga, ja imam od prije dogovor, a uostalom njega nije bilo briga neki dan kada sam ja njega čekala.'

'Shvaćam Vas.', i pognute glave vratila se u kuhinju.

Sjedila sam za stolom i čekala Cate.  Najbolje bi bilo da isključim mobitel, u slučaju da me On nazove, neka malo pati mislila sam.

Cate je uskoro stigla:

'Bok, spremna za jednu ludu žensku večer.'

'Ah, moja Cate', jedva sam suspregnula suze.

Primijetila je: 'Što ti je? Nećeš valjda plakati?'

'Ma ne, razveselilo me to što si rekla, nekako smo se udaljile u zadnje vrijeme.'

'Istina je, događa se.'

Baš smo trebale naručiti desert, kada je Catein mobitel zazvonio:

'Hej, ti si…', i nasmijala se od uha do uha,' naravno, tamo sam za dvadeset minuta, ajde vidimo se.'

Bila sam razočarana.

'Oprosti, ali moram otići, hitno je. Nemoj se ljutiti.'

'Pa neću se ljutiti, ako mi kažeš tko je sretnik?' namignula samo joj.

'Koji sretnik? O čemu ti pričaš? Posao dušo, samo posao.'

'Kad ti kažeš.'

Izljubile smo se i ona je otišla, a odmah za njom i ja. Pomislila sam da ju slijedim, ali činilo mi se to glupim, tako i tako ispričat će mi, kao uvijek. Bilo je nekako rano da se vratim kući i odlučila sam nazvati Johnnyja.

 

 
objavio grace kelly 29. veljača 2008 19:37:28 | Permalink | 1 Komentar(a)


  • 29. veljača 2008 23:41:05, natuknica

    Napeto!

  • ned - 17.02.2008
    Neprepoznatljiva Cate

    Cate me navečer posjetila i donijela mi nekoliko 'tabletica', još ih nisam probala jer se bojim da su bomboni, da mi ih je iz šale donijela, ipak čuvat ću ih za crne dane, mislila sam. Zapravo bila sam smirena, ništa me nije uzrujavalo, sve do kasno navečer, naime, bilo je jedanaest sati, a On se još nije bio vratio.

    Postajala sam živčana što ga nema jer to nije bilo uobičajeno za njega. Linda je primijetila moje meškoljenje i privremeno me smirila:

    'Ne bih se htjela miješati, ali ako ste živčani jer nema Petera …'

    'Da,jesam, nije mi jasno gdje je do sada, uvijek dođe odmah nakon posla kući.'

    'Znate u zadnje vrijeme, uvijek je dolazio nakon ponoći kući, mislim da ima puno posla.'

    Ne znam, je li me pokušala utješiti ili je namjerno rekla kako u zadnje vrijeme dolazi kasno kući. Ljubomora me počela izjedati.  Trebao mi je savjet i utjeha. Utipkala sam nekoliko puta Catein broj, ali uzalud, mobitel joj je bio isključen.

    'Linda, ja idem spavati, laku noć.'

    Ujutro kada sam se probudila, njega već nije bilo. Odlučila sam izaći u šoping jer sam osjećala da mi samo to može pomoći. Ponovno sam pokušavala dobiti Cate, ali mobitel ovaj put nije bio isključen, već se ona nije javljala. Odustala sam.  Ipak odlučila sam da neću ostati kod kuće, nego sam krenuti u grad k njoj kako bih se malo smirila. Baš sam sjedila u taxiju, kada mi je mobitel zazvonio, pomislila sam ili je On ili je Cate, kad ono neki nepoznat broj.  Odlučila sam da se neću javiti, ali osoba s druge strane žice je bila više nego uporna, tako da sam nakon nekoliko propuštenih odlučila prihvatiti poziv.

    'Molim.'

    'Zdravo, ljepotice.'

    Prepoznala sam njegov glas, ali nisam mu to htjela dati do znanja.

    'A tko je to?'

    'Johnny je, ne prepoznaješ me?' 

    'A ti si, reci?'

    'Moj agent upravo razgovara s tvojom agenticom o novom zajedničkom filmu…', i zašutio je, očekujući moj komentar.

    Nasmijala sam se: 'Ne vjerujem da će to ići. Ne zanimaju me više ti glupi akcići…', i spremala sam se poklopiti.

    'Nije akcić, drama je. Glavne uloge.'

    'Ne znam, moram vidjeti scenarij.' , poklopila sam i ne pozdravivši ga.

    Odmah sam nazvala Cate i ovaj put mi se čak javila.

    'Bok, dušo, imam super vijesti za tebe.'

    'Film?'

    'Da, joj tko bi rekao da si ti tako pametna!' i počela mi se cerekati.

    Počela sam se pitati, jesu li moju Cate oteli vanzemaljci, jer je u zadnje vrijeme bila neprepoznatljiva.

    'Zvao me Johnny i rekao mi…'

    Očekivala sam da će mi reći još nešto o filmu, ali ona me počela napadati:

    'Vi se redovito čujete? Nije li to nekorektno prema Petru i Malenoj? Nije te sram?'

    'Ne čujemo se, on me sada nazvao samo zbog filma. Samo mi treba da me moja najbolja prijateljica napada i osuđuje.'

    'Nisam htjela, nervozna sam u zadnje vrijeme. Hoćeš li doći do mene da pogledamo scenarij? '

    'Dolazim.'

     

     

     

     
    objavio grace kelly 17. veljača 2008 19:15:38 | Permalink | 1 Komentar(a)


  • 17. veljača 2008 20:34:30, adriane

    zanimljivo... =)

  • ned - 03.02.2008
    Povratak kući

    'Dragi putnici, avion slijeće za nekoliko minuta nadamo se da ste ugodno putovali i da ćete opet putovati s nama. Hvala na povjerenju.' , probudio me stjuardesin glas na razglasu.

    ' Joj, zar smo već u New Yorku', gotovo da nisam počela plakati od muke. Nisam znala što bih, nekako sam osjećala da ne mogu k Njemu. Izašla sam iz aviona, sjela na stolac u čekaonici, uzela mobitel i utipkala broj:

    'Cate, ti si, jesi li kod kuće? Mogu li doći kod tebe? Mo…' počela sam kao neka luđakinja nizati pitanja.

    'Smiri se, što ti je? Nisam kod kuće, ali možeš doći kod mene u ured.'

    'Stižem!' i spustila sam joj slušalicu.

    Nakon gotovo četrdeset pet minuta uspjela sam doći do Cateina ureda.

    'Dušo, što je? Prepala si me.', rekla je to nekako čudno.

    Nisam ni uspjela odgovoriti, jer nisam znala od kuda bih počela.

    'Opet si na naslovnici, piše da ste ti i Jenny par?!' podrugljivo mi je rekla.

    Sada sam već počela osjećati nekakvu neprijateljsku notu u njenom glasu.

    'Cate, što ti je? Zašto si takva prema meni?' počela sam plakati.

    'Ništa, što je tebi? Čudna si.'

    'To s Jenny je ona izmislila, ja volim…', tu sam stala, nisam to mogla reći, jer sam se bojala da se ureknem.

    'Sve će biti u redu, smiri se, znala sam odmah da nije istina.'

    Zagrlila sam ju: 'Hvala ti.'

    ' Zašto nisi otišla kući? Zar ste se posvađali zbog Jenny?'

    'Nismo se uopće čuli, ne znam ako je čuo za to s Jenny. Cate znam da ti se ovo neće svidjeti, ali treba mi malo…' namignula sam joj.

    Nije bila iznenađena, a nije ni bila ljuta na mene: 'Vidjet ću što mogu srediti, imam neke klince koje šaljem na castinge pa bi ti oni mogli nešto nabaviti. A sada bi bilo najbolje da odeš kući i da Mu sve objasniš.'

    'Da, tako je najbolje, a ti hoćeš li…?'

    'Nabavit ću.'

    Pozdravile smo i krenula sam kući. 'Nekako je čudna? Nešto s njom nije u redu? Nikad mi ne bi rekla da će mi nabavit drogu?' počelo me jako mučiti Cateino ponašanje.

    Stajala sam pred vratima našeg stana i skupljala hrabrost da pozvonim.

    Uspjela sam, pozvonila sam.

    Mlada djevojka otvorila mi je vrata.

    ' Dobar dan! Uđite!' rekla mi je kao da me poznaje i kao da je posve normalno što je u mom stanu i što mi otvara vrata.

    Gledala sam ju zbunjeno: 'Mislim da sam pogriješila stan.'

    Htjela sam se okrenuti i krenuti ne znam ni sama gdje, jer mi ništa nije bilo jasno.

    'Ne, niste pogriješili stan, ja sam Vaša nova pomoćnica, čule smo se preko telefona. Uđite, svi su Vam kod kuće.'

    'A tako.', promrmljala sam i ušla u stan.

    U dnevnom boravku je sjedio On, Malena je spavala pokraj njega; i gledao televiziju. Kada me ugledao pojavio mu se neki čudan smiješak na licu, ni sretan ni tužan.

    'Vratila si se prije?' bilo je ono što mi je prvo rekao, ni bok, ni zdravo, ni bilo što drugo.

    'Da, nisam mogla biti više u Londonu nakon onog s Jenny. Pretpostavljam da si čuo, ali to ti je ona izmislila.'

    'I mislio sam da je tako.', rekao je hladno, kao da ga baš briga, a ja sam očekivala ljubomoru, koju ružnu riječ, a on ništa.

    'Jako sam umorna, pa idem odmah leći.', poljubila sam ga u obraz, 'Laku noć.'

    'Noć.' , i nastavio je gledati tv.

    Bilo je kasno popodne kada sam se probudila.

    Malena, sinoć sam bila toliko skomirana da ju nisam ni poljubila. Ogrnula sam se ogrtačem i krenula prema njenoj sobici. Smijanje iz dnevnog boravka me zaustavilo.

    Došla sam na vrata i ugledala opet onu zgodnu mladu djevojku kako se igra s mojim djetetom.

    Primijetila me kako ih promatram.

    'Malena, vidi tko je tamo, ajde idi pozdravit mamu.'

    Malena mi je dotrčala u zagrljaj: 'Mama, mama.'

    Dvije male suze su mi krenule niz obraze, najljepše riječi koje nakon volim te postoje, i moje dijete ih sada meni govori.

    'Hoćete li nešto pojesti?' prekinula je moju sentimentalnu euforiju.

    'Da, gladna sam, a što ima?'

    'Pečeno pile i krumpiri, jeli vam to uredu ili da vam naručim nešto drugo?'

    'Ne,to ću pojesti, primijetila sam da nema Marije?'

    ' Peter, znate ne znam izgovoriti pravilno, joj je dao slobodno i ona je otišla tjedan dana u Mexico  k obitelji, znate kako sam ja zaposlena na još tjedan dana, a Maria se vratila prije.'

    'Shvaćam. Je li me možda zvala Cate?'

    'Nisam sigurna, možda je Peter razgovarao s njom?!' 

     

     
    objavio grace kelly 3. veljača 2008 21:24:57 | Permalink | 0 Komentar(a)