Jutros sam se ponovno rano ustala zbog posla, morala sam obaviti nekoliko razgovora radi mogućih novih angažmana. S grižnjom savjesti nakupovala sam se igračaka za malenu, iako znam da je moja ljubav i pažnja za nju važnija od bilo koje igračke.
Kada sam se vratila kući s vrećicama punim igračaka, čekalo me 'iznenađenje'. On je sjedio na trosjedu u dnevnom boravku i listao časopis.
'Bok.' rekla sam malo uplašeno i naivno upitala: 'Kako si?'
'Pa ne baš najbolje, ali vidim ti si izvrsno, ipak mogla si me obavijestiti za intervju, a osim toga objavila si slike naše malene bez mog dopuštenja!' Bio je ljut.
'Oprosti, nisam smjela, bila je to puka sebičnost.' Sjela sam kraj njega na trosjed i objasnila mu sve moje glupe razloge, kako sam sada ponovno sretna i kako imam brdo ponuda za posao. Valjda je shvatio kako ponovno vjerujem u život i da sam napokon 'ozdravjela' .
'Nisam te htio napasti, ali mogla si me barem nazvati i reći mi za intervju, a ne da moram to saznati od drugih.'
Ispričavala sam mu se barem deset puta, a onda je Maria donijela malenu znajući da će malena 'smiriti situaciju'.
'Ljepotice,' uzeo je malenu u naručje i obasipao je nježnostima, ' moja malena, vidi što ti je mama kupila.' Izvadio je malenog plišanog medvjedića.
Malena ga je vrtjela i smijala se pokazujući dva mala zubića.
Spustile su mi se dvije malene suze niz obraze.
'Vidi mama plače.', rekao je malenoj i njezinim sitnim krhkim ručicama obrisao te dvije slane kapljice na mojim sada rumenim obrazima. Stajao je tako blizu da sam osjećala njegov dah. Zadrhtala sam, osjećala sam se kao onda kada se prvi put spremao poljubiti me.
Tada sam primijetila Mariu kako prikriveno stoji ,na kuhinjskim vratima, gledajući nas sa suzama u očima i sa smiješkom na licu, valjda misleći 'Zašto se prije nismo sjetili biti obitelj?'.
Baš mi je drago za tebe