sub - 17.02.2007
'Zašto se prije nismo sjetili (…)?'

Jutros sam se ponovno rano ustala zbog posla, morala sam obaviti nekoliko razgovora radi mogućih novih angažmana. S grižnjom savjesti nakupovala sam se igračaka za malenu, iako znam da je moja ljubav i pažnja za nju važnija od bilo koje igračke.

Kada sam se vratila kući  s vrećicama punim igračaka, čekalo me 'iznenađenje'. On je sjedio na trosjedu u dnevnom boravku i listao časopis.

'Bok.' rekla sam malo uplašeno i naivno upitala: 'Kako si?'

'Pa ne baš najbolje, ali vidim ti si izvrsno, ipak mogla si me obavijestiti za intervju, a osim toga objavila si slike naše malene bez mog dopuštenja!' Bio je ljut.

'Oprosti, nisam smjela, bila je to puka sebičnost.' Sjela sam kraj njega na trosjed i objasnila mu sve moje glupe razloge, kako sam sada ponovno sretna i kako imam brdo ponuda za posao. Valjda je shvatio kako ponovno vjerujem u život i da sam napokon 'ozdravjela' .

'Nisam te htio napasti, ali mogla si me barem nazvati i reći mi za intervju, a ne da moram to saznati od drugih.'

Ispričavala sam mu se barem deset puta, a onda je Maria donijela malenu znajući da će malena 'smiriti situaciju'.

'Ljepotice,' uzeo je malenu u naručje i obasipao je nježnostima, ' moja malena, vidi što ti je mama kupila.' Izvadio je malenog plišanog medvjedića.

Malena ga je vrtjela i smijala se pokazujući dva mala zubića.

Spustile su mi se dvije malene suze niz obraze.

'Vidi mama plače.', rekao je malenoj i njezinim sitnim krhkim ručicama obrisao te dvije slane kapljice na mojim sada rumenim obrazima. Stajao je tako blizu da sam osjećala njegov dah. Zadrhtala sam, osjećala sam se kao onda kada se prvi put spremao poljubiti me.

Tada sam primijetila Mariu kako prikriveno stoji ,na kuhinjskim vratima, gledajući nas sa suzama u očima i sa smiješkom na licu, valjda misleći 'Zašto se prije nismo sjetili biti obitelj?'. 

 

 
objavio grace kelly 17. veljača 2007 21:08:00 | Permalink | 3 Komentar(a)


  • 17. veljača 2007 21:18:00, (Neregistriran) (Neregistriran)

    Baš mi je drago za tebe

  • 18. veljača 2007 16:13:00, Lanna

    ei...super...svrati :)

  • 18. veljača 2007 20:20:00, berulia

    :-)

  • ned - 04.02.2007
    Vraćam se

    Cijeli sam prošli tjedan 'nešto radila', ako se to može nazvati poslom. Cate me vodila na uređivanja zbog onog intervjua. Tako da sam za prekjučerašnje snimanje blistala.

    Bilo je kasno popodne kada je snimateljska ekipa bila otišla, a ja sam se mrtva umorna bacila na krevet. Malena je upravo počela plakati, mislim da su zubi u pitanju: 'Zar baš toliko bole da mora tako glasno plakati!' uzviknula sam nesvjesno i odmah požalila jer me Maria čula.

    'Gospođo, ja ću se pobrinut za malenu, slobodno vi lezite.'

    Cijeli sam dan bila živčana zbog jučerašnjeg snimanja i sutrašnjeg izlaska novina. Stalno sam pušila, a kad bi potrošila kutiju cigareta, slala sam Mariju da mi kupi još jednu kutiju, pa još jednu i tako cijeli dan, a dok sam ovisno i živčano čekala cigarete grizla sam svoje umjetne nokte.

    Ujutro sam rano ustala, stavila sam čak i budilicu da zvoni, mislim zvuči glupo s obzirom da mogu spavati dok kad hoću, ali morala sam se probuditi, izaći iz stana i skočiti do kioska i kupiti te 'blažene' novine. Sad dok pišem 'blažene', odnosno čitam; osjećam grižnju savjesti. Djevojka na kiosku me odmah prepoznala i podijelila mi komplimente kako smo malena i ja slatke i kako se rasplakala čitajući intervju.  Bila sam presretna, na sedmom nebu. Utrčala sam u stan i odmah počela listati tražeći intervju. Slike su bile fenomenalne, ispala sam bolje nego ikad, dobro, malo su ih retuširali, i baš kad sam ih pokazivala Mariji, telefon je počeo zvoniti. Cate je bila: 'Telefon mi zvoni otkad je izašao intervju, stol mi je pun ponuda za tebe, moraš doći vidjeti koje poslove želiš!'

    'Odmah stižem!'

    Nisam ni slušalicu spustila, a već sam bacala stvari van iz ormara. Nakon pola sata lupanja, vrištanja i  svega pratećega bila sam spremna. S osmijehom na licu, divila sam se sama sebi, svojoj dugoj kosi s umecima, ultrakratkoj minici, lijepim nogama u visokim štiklama i mojim grudima, u duboko dekoltiranoj  majici, koje su zahvaljujući nedavnoj trudnoći bile i veće nego prije, svom precizno našminkanom licu, ali mi je osmijeh zasjenio pogled koji je pao na moje izgrizene nokte, napravila sam grimasu zbog koje će mi doći bore, ali uzela sam svilene rukavice i riješila problem.

    Maria me ispratila na vrata i osigurala da će se ona pobrinuti za malenu, ali sam u njenom pogledu osjećala prijekor i razočarenje.

    Uhvatila sam taksi  i odvezla se ka Cate, u moj novi stari život, u nadam se neku bolju budućnost.

     
    objavio grace kelly 4. veljača 2007 19:28:00 | Permalink | 0 Komentar(a)