sub - 29.12.2007
Natrag

On je odlučio ostati još nekoliko dana u Londonu, da ih provedemo kao ponovno 'obnovljena obitelj'. Maria je popravila svoje ponašanje prema meni, ne želeći nam kvariti pomirenje. Sve je teklo mirno, snimanje se približavalo kraju, pa smo zajednički odlučili kako će On uzeti Malenu sa sobom natrag u New York, a da ću ja završiti snimanje i onda se vratiti kući.

'Evo, dušo izvoli.', pružala mi je Jenny šampanjac.

'Napokon je gotovo i mogu se vratiti kući.', rekla sam prividno oduševljeno iako kao da nisam ni sama bila sigurna u to.

'Ali prije toga večeras ideš sa mnom na party koji organizira producentska kuća za ekipu sa snimanja!'

Znala sam da se ne mogu izvući, pa mi nije bilo druge nego pristati.

'Moja limuzina će doći i po tebe! Tako da ćemo zajedno stići na zabavu. Samo prije toga, bi mogle zajedno u šoping jer moramo zablistati pred novinarima!'

'Tipično za nju,' pomislila sam, ' novinari i naslovnice, kao da je to najvažnije.' Prilično recipročno razmišljanje za osobu koja je 'protiv svoje volje na naslovnicama'.

Nakon što sam gotovo čitavo poslijepodne provela u 'ludom' šopingu s Jenny s nevjericom sam gledala 'odjeću' koje sam kupila na Jennyn nagovor. Jer po njenom mišljenju, kako nemamo pratitelje za zabavu, kao glavni par filma moramo doći zajedno i pritom biti usklađene, ne znam zašto sam si uopće dopustila da me na takvo što nagovori.

Kada su se vrata limuzine otvorila, najprije sam izašla ja u kratkim tamno ljubičastim hlačicama i prozirnoj ružičastoj košulji ispod koje se nazirao ljubičasti grudnjak, bilo mi je neugodno, a onda za mnom i Jenny u kratkoj ružičastoj prozirnoj haljinici, koja je nalikovala  na spavaćicu, izgledale smo smiješno, ali fotografi nas nisu prestajali fotografirati u kojekakvim pozama. Jenny me primila za ruku i zajedno smo krenule prema ulazu u klub, a onda su se čuli novinarski glasovi: 'Znači istina je da ste u vezi?'

Gotovo sam pala u nesvijest od takvog pitanja, ali je zato Jenny bila pribranija i odmah reagirala na meni neočekivan način : 'Mislim da će vam ovo biti dovoljna potvrda!' i poljubila me.

Odmah sam ju pokušala odgurnuti, ali je ona bila brža i povukla me u klub, kako novinari ne bi primijetili moje negodovanje.

'Jesi ti normalna? Što je ovo značilo?' bila sam više nego ljuta.

'Dušo, reklama! Nemoj se meni praviti nevina, pa ti stalno izmišljavaš svašta da upadneš na naslovnice, tako da ne treba da glumiš kako ti smeta.'

Htjela sam ju pljusnuti, ali me netko zaustavio. Okrenula sam se.

'Kevin, pusti me!' postajala sam ljuta.

Jenny se pokupila i nastavila tulumariti.

'Nema smisla da zbog te glupače radiš scenu, samo ćeš sebi naštetiti, a njoj pomoći, vjeruj mi.'

Bila sam pomalo začuđena, on je oduvijek trčao za Jenny kao nekakav psić, a sada je  navodno bio protiv nje, čak ju je i nazvao glupačom.

'Imaš pravo, najbolje da ja odem.'

'Pozvat ću ti taksi na stražnji izlaz, kako te ne bi gnjavili novinari.'

Zahvalila sam mu, i vratila se natrag u hotel.

Gledala sam se u ogledalo i plakala, mrzila sam samu sebe, što sam tako naivna i glupa.

Spakirala sam kovčege, potražila recepcionarku i zamolila je za diskretnost: 'Ovako treba mi taksi na stražnjem ulazu hotela, da ne odjavljujete moju sobu još tjedan dana i ako me netko nazove da kažete kako ne primam pozive u hotelsku sobu nego da me se isključivo može dobiti na mobitel.'

'Još nešto?'

'To je to, hvala, ovo je za Vas.', ostavila sam joj oveću napojnicu.

Taksijem sam se odvezla na aerodrom. Gurnula sam naočale na nos, duboko udahnula i izašla iz taksija. Na sreću nitko me nije prepoznao, došla sam do šaltera i kupila kartu za New York. Sjela sam se na stolac u čekaonici i čekala pet sati kada je avion polijetao. 

 

 
objavio grace kelly 29. prosinac 2007 19:23:40 | Permalink | 0 Komentar(a)


sri - 26.12.2007
Novi On

'Ljubavi, predomislila sam se u vezi ručka, ajde dođi do mene, ja sam ti na ovoj adresi…'

'Hvala, Jenny', rekla sam smješkajući se, 'prava si prijateljica .'

'Dušo, za tebe to nije ništa, samo da se pomirite.'

Ležala sam na sofi s nogama u zraku buljeći u zeleni plafon. 'Kako netko može obojiti u ovako kiselo zeleno, izgleda kao bljuvotina?' postavljala sam sama sebi besmislena pitanja u tom priglupom iščekivanju. Kao neka klinka čekala sam dečka i bila sam nervozna sa nekim čudnim osjećajem u trbuhu, nisam bila sigurna je li to bilo od gladi zbog odgođenog ručka ili pak od uzbuđenja, kao da mi je prvi put. Napokon je zvono zazvonilo, pritisnula sam gumb za otvaranje vrata, i pred vratima čekala da dođe do vrata stana i zazvoni još jednom. Najednom mi je tako živcirajući zvuk zvona postao najdraža melodija. Priznajem, bila sam u deliriju.

Zazvonilo je. Otvorila sam vrata. Preda mnom je stajao On. Ne sjećam se kada sam se posljednji put tako osjećala, kada sam ovako živjela, možda i kada sam ovako 'voljela'. Nisam mu dopustila da ni riječ izusti, zarobila sam mu usne poljupcem. Riječi neke stvari ne mogu opisati.

Počela sam se odijevati. On je šutio, morala sam mu objasniti.

'Znam da ti je ovo neobično, ali nedostajao si mi, znam da smo odlučili 'zalediti' naše odnose na neko vrijeme, ali…'

'Ne trebaš ništa objašnjavati, sve je u redu, i  ti si meni nedostajala.', i čvrsto me zagrlio.

Dugo se nisam osjećala tako sigurnom i bezbrižnom, a bilo je vrijeme.

Otišli smo u moj hotelski apartman, a putem sam mu objasnila malu novinsku nezgodu s Johnnyjem, koja ga začudo nije pogodila ni uznemirila, bio je to neki novi On.

 

 
objavio grace kelly 26. prosinac 2007 22:27:59 | Permalink | 0 Komentar(a)


uto - 18.12.2007
Bijeli prah

U nevjerici sam promatrala skladan zagrljeni par na blještavom papiru, čiji me sjaj gotovo osljepljivao. 'Zar opet ?' bilo je pitanje koje mi se vrtjelo u glavi. Ovaj sam put ipak bila spremnija nositi se sa svojim tzv. pogreškama, ako se nevini zagrljaj tako može nazvati, možda bi novine, kada bi to mogle, trebale objavljivati moje 'prljave misli' koje su puno zanimljivije od mog sveukupnog postojanja. Otvorila sam ladicu noćnog ormarića i prstima dohvatila bočicu s tabletama za smirenje. 'Samo me ovo može spasiti od onog što me očekuje danas.' Naime, očekivala sam brdo poziva, ne samo od novinara, već i od poznanika. I, imala sam pravo.

'Gospođo, Gospodin je.', razočaravajuće je prozborila Maria i gotovo mi bacila telefon u lice.

'Da...čuj...mogu…' pokušavala sam se unaprijed obraniti.

'Samo ti javljam da sam upravo sletio u London i da dolazim k tebi. Vidimo se uskoro.'

Nisam ga uspjela ni odzdraviti, a on je već bio poklopio.

Spremala sam se doviknuti Mariji neka mi donese čašu vodu, da popijem već spremne tablete, ali sam nekako slutila kako bi se to moglo loše svršiti jer bi voda u najboljem slučaju završila po mom licu. Nisam joj mogla ni te, ni bilo kakve druge negativne misli protiv mene uzeti za zlo, mogla sam si misliti što žena misli o meni, da sam obična kuja, koja vara 'zaručnika' i uništava obitelj vlastitom djetetu.

Popila sam tri tablete, odjenula se i nazvala Cate.

'Moraš doći, imam problem, koji ne znam kako riješiti.'

Ukratko sam joj objasnila o čemu se radi, a ona me savjetovala neka nazovem Johnnyja kako bi dogovorili zajedničku verziju događaja i demantirali napise.

Utipkala sam njegov broj devet puta, ali se on nije javljao. Bila sam suviše živčana, nisam znala kako Njemu objasniti situaciju, a ponajviše sam se bojala svojih osjećaja koji su mi odjednom postali ponovno, po ne znam koji put, nejasni.

Bio je dovoljan jedan sms i povratni odgovor, kako bi se momentalno rješenje našlo na vidiku.

'Maria, pripazite na Malenu jer ja izlazim na sat - dva, uskoro će Gospodin doći, recite mu da sam otišla na neki poslovni dogovor i da ću nam rezervirati stol u restoranu za ručak u dva.', izdiktirala sam joj adresu i otišla jer se nisam nadala ni pozdravu.

Petnaest minuta sam provela vozeći se u taksiju dok sam stigla na odredište. Pozvonila sam, a vrata su se otvorila. Nakon minute vožnje dizalom bila sam na sedmom katu, a na vratima je stajala ona.

'Dušo, zabrinula sam se kad sam dobila sms, jel' sve u redu?' bila je kao uvijek ljupka Jenny.

'Pa valjda, samo sam malo živčana, jel' to ok?'

'Naravno.'

Malo sam zastala na vratima, nisam bila posve sigurna.

'Daj uđi, ne možeš stajati na vratima!' povukla me u stan.

I dalje sam bila nesigurna u ono što činim, znala sam da ću učinit još jednu pogrešku u nizu, ali sam valjda bila previše slaba  i u tome sam vidjela jedino privremeno rješenje da zaboravim na sve što mi je progonilo zdravi mozak.

Jenny je na stolić stavila bijeli prah i povukla tri crte.

'Izvoli.'

 

 

 

 
objavio grace kelly 18. prosinac 2007 19:27:14 | Permalink | 1 Komentar(a)


  • 18. prosinac 2007 22:02:23, natuknica

    Ooooooooooooooooooo, dugo te nije bilo! :)